Film o Hitleru pokrenuo burne rasprave

Hoæe li film pridonijeti opuštenijem ophoðenju s osobom diktatora i razumijevanju povijesnih èinjenica ili pak postoji opasnost umanjivanja straviènosti nacistièkih zloèina? Što o tomu kaže povjesničar Goetz Aly?

”Preveliku koncentraciju na Hitlera, kao i opæenito na velike diktatore u 20. stoljeæu, primjerice Staljina, smatram krivom. Jer, mora se pogledati društvene interese i snage koje su takve figure dovele na vlast, koje su od toga živjele ili koje su od toga nešto oèekivale. A mi u Njemaèkoj imamo situaciju da smo u nacionalsocijalizmu – a to je s današnjeg gledišta strašno i ne razumljivo – imali podudarnost izmeðu naroda i vodstva kakvu nismo imali ni prije ni poslije i kakvu u demokraciji nikad ne možemo postiæi, to je stvarni fenomen. A kad se pogleda posljednja dva mjeseca Hitlerovog života, na taj problem se neæe ni naiæi, a još manje æe ga se razumjeti.”

U diskusijama i izjavama èesto se govoti o teatralnom, publicist Joachim C. Fest kaže da je najbolji glumac Hitlera bio sam Hitler, da je igrao svoju ulogu i uvijek znao da stoji na pozornici, a glumac Bruno Ganz koji u ovom filmu glumi Hitlera izjavio je da Hitler u svom poimanju nikad nije prestao biti umjetnik. Povjesnièar Aly smatra da takve izjave otklanjaju pozornost od Hitlerove monstruoznosti:

”Ako pogledate izjavu Brune Ganza da Hitler nikad nije prestao biti umjetnik i da je uvijek igrao svoju uloge – o Bože, s takvim izjavama možete nešto zapoèeti na samom kraju, (...) ali s time ništa ne možete zapoèeti ako gledate godine 1940. 41. 42. – kad se donose odluke o uništenju tko zna koliko milijuna ljudi i kad se one provode. (...) Kad èujete njegov govor pred èelnicima Rajha, u kojem kaže da Židovi moraju biti istrijebljeni, I toèka. Kakve veze to ima s umjetnošæu i glumom? Znamo da tu nije bilo nikakve glume.”

Profesor Aly smatra da ne postoji opasnost da Nijemci poènu umanjivati straviènost nacizma, ali drži da promatranje dva posljednja mjeseca nacistièkog režima, premda je to razdoblje - po njegovim rijeèima - prikazano vrlo autentièno, ne pomaže u poimanju s kojom snagom i energijom je nacistièki režim ranije funkcionirao.

”Ne shvaæamo da naèin funkcioniranja tog sustava u stvarnosti nije takav kako mi mislimo, i da ti tipovi nemaju ništa s obiènim desnim radikalima, nego je meðu njima vrlo mnogo ljudi koji imaju planove za reformu i poboljšanje njemèakoga društva i to im daje snagu, tako oni mogu na svojoj strani imati stabilno javno raspoloženje, u najmanju ruku do 1943. i mogu navesti nešto što bih nazavo sporazumnom diktaturom koja uvijek može dobiti veæinu.” (Michael Koehler)