"Fitilj na svjetskoj privredi" - Die Zeit o naftnoj "nervozi"

Danas se sastaju u članice OPEC-a i kako se očekuje dogovorit će povećanje stope izvoza nafte. Razlog zadnjeg vala nervoze su teroristički napadi u Saudijskoj Arabiji.Nijedna zemlja na svijetu ne izvozi toliko nafte kao Saudijska Arabija: svaki dan oko deset milijuna bacava, a u svaku od njih stane oko 160 litara nafte. I sada, nakon proslodnevnih terorističkih napada u toj zemlji, upravo Saudijska Arabija predstavlja najveću opasnost za opskrbu svijeta naftom. Al-Kaida je shvatila da svojim neprijateljima najviše može naškoditi upravo sprječavanjem izvoza crnog zlata iz Saudijske Arabije. Vozači diljem svijeta proklinju rast cijene barela nafte, a sve izraženiji je i strah da bi visoka cijena tog energenta mogla u korijenu sasjeći gospodarski razvoj industrijskih zemalja. U Njemačkoj su već vidljive prve posljedice tog razvoja: drastično je porastao takozvani ”turizam benzinskih postaja”, naime, sve više Nijemaca u pograničnim područjima prelazi granicu i toči benzin u jeftinijem susjedstvu. Situaciju u kojoj su se našle benzinske stanice osobito na istoku zemlje, na granici sa Poljskom i Češkom najbolje ilustrira podatak da je promet na njima opao i do 30%. Najzabrinjavajuća činjenica je da potrošači uopće nemaju alternativu: što napraviti ako ne bude nafte? Ili ako nafta bude toliko skupa da ju se ne mogne kupovati? Što ako se ponovi naftna kriza iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća?

Saudijsko-arapski ministar naftne industrije, Ali El Naimi, umiruje:

”Sadašnja paranoja o teroristima koji prijete vladama zemalja koje proizvode naftu je neutemeljena. U povjerenju vam kažem da je naša naftna industrija sigurna. Proizvođači vrlo, vrlo dobre osiguravaju svoja postrojenja”,

tvrdi El Naimi. Razlog strmoglavog rasta cijene nafte u zadnje vrijeme je, tvrdi El Naimi, psihloške prirode: stvoren je osjećaj nestabilnosti u nekim zemljama koje izvoze naftu. On ujedno čini sve kako bi svijetu dokazao da je u ovom trenutku osigurana opskrba u potrebnoj količini, ali saudijsko-arapski ministar kaže isto tako da se OPEC mora boriti protiv nastajanja dojma u svjetskoj javnosti da bi uskoro moglo doći i do zastoja:

"Današnja cijena nafte doista nema nikakve veze s temeljnim zakonima tržišta. Ona je danas uvjetovana razlozimas kao što su terorizam, očekivanje uništavanja naftnih nalazišta os strane terorista i tako dalje. U takvoj situaciji neće nam pomoći samo povećavanje stope izvoza nafte. Do ponovne stabilizacije na tržištu će doći, potrebno je samo neko vrijeme. Mi jednostavno moramo nastaviti raditi na tome da svijet ponovno stekne povjerenje u nas, povjerenje da nestašica neće biti”,

kaže El Naimi. Njegove riječi teško da će umiriti potrošače, čije brige poznaje i stručnjak za naftu Standard banke iz Londona, William Buchanan:

”Ljudi razmišljaju što će se dogoditi ako sljedeći put eksplodira neki tanker koji prevozi naftu. U tom slučaju bi nafta mogla doista postati djelomično nedostupnom”,

smatra Buchanan. Londonsko tržište naftem najznačajnije u svijetu, nisu umirile vijesti iz Saudijske Arabije koja razmišlja o povećavanju stope izvoza. Jer, ako do toga i dođe, dodatnu naftu će progutati veliki potrošači poput SAD-a i Kine. Dugoročno gledano situacije nije baš sjajna: četiri zemlje koje su velike izvoznice nafte ujedno su i krizne države, koje nisu u stanju osigurati kontinuiranu opskrbu, pojašnjava Buchanan:

”Moglo bi doći do prekida isporuke iz Iraka, a može biti i problema i u Nigeriji, Veneceli, veći ih ima u Saudijskoj Arabiji, znači da četiri najveće članice OPEC-a imaju mnoštvo problema kod kuće”,

navodi Buchanan.

Prvi rezultat najave povećanje stope izvoza nafte pokazao je već učinak. Uoči konferencije OPEC-zemalja cijena barela je s sinoć pala na manje od 37 dolara. Stručnjaci kažu je cijena barela od oko 40 dolara, realno gledajući, samo polovica cijene barela krajem 70-ih godina. Barel nafte za 80 dolara? To nije fantazija pojedinaca, već itekako realna mogućnost, ukoliko svjetsku naftnu industriju pogodi neka veća katastrofa. Stručnjacima brige zadaje i činjenica da nije moguće unedogled povećavati stopu proizvodnje. Potrebne su ogromne investicije i prije svega vrlo skupo vrijeme dok neki novi izvor ne profunkcionira. Jedino je Saudijska Arabija u stanju značajnije povećati kapacitet crpilišta. No, i u najboljem slučaju, količina dodatno proizvedene nafte odgovora količini nafte koja se ne crpi u Iraku. Ta zemlja, u kojoj trenutno vlada nasilje, teror i nesigurnost nije bas najpogodnije tlo za investicije u naftna nalazišta. A upravo je, da ironija bude veća, iz iračkog pustinjskog tla najlakše crpiti dragocijenu tekućinu.

Svijet je jednostavno ovisan o nafti. Dugoročno se ta ovisnost može spriječiti korištenjem obnovljive energije, o čemu će više riječi biti u idućem prilogu. Kratkoročno se može samo štediti: ovih dana vlada prava konjuktura priloga u njemačkim medijima o tome kako se automobili mogu voziti ekonomičnije, odnosno kako potrošiti što manje goriva.

(Srećko Matić)