Flamanci protiv frankofonih
18. travnja 2010
Ova saga traje već dugo vremena, a u njenom najnovijem nastavku nekim pripadnicim francuske govorne zajednice u Belgiji zapravo je zabranjeno kupovati nekretnine u flamanskim područjima. "Borit ću se za to do kraja", tvrdi Alexia Philippart de Foy čiju su ponudu za kupnju kuće u Saint Genesius Rodeu odbile flamanske vlasti. "Ne može biti da se nekome tko je sto posto Belgijanac zabrani kupovina kuće u njegovoj vlastitoj zemlji!"
Napetosti rastu dok se vlada priprema objaviti planove o reorganizaciji 29 komuna raspoređenih oko glavnog grada Bruxellesa.
Kraljevina Belgija inače ima oko 10 milijuna stanovnika i sa 342 stanovnika po kvadratnom kilometru jedna je od najnapučenijih europskih država. Većinu stanovnika čine Flamanci (oko 60%) i Valonci (30%). A upravo između njih vlada netrpeljivost kad se o jeziku radi. Na sjeveru u Flandriji govori se flamanski, a u južnom dijelu zemlje, u Valoniji, francuski. U glavnom gradu Bruxellesu, koji se nalazi u flamanskom području govori se dvojezično, ali većina stanovnika ipak govori francuski.
Područje poznato pod imenom Bruxelles-Halle-Vilvoorde kritično je mjesto u odnosima ovih dviju jezičnih zajednica, otkako su početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća razgraničena jezična područja u Belgiji. Nešto kasnije ustanovljene su tri autonomne regije koje i danas čine Belgiju: Valonija, Flandrija i glavni grad Bruxelles. Stanovnici Bruxelles-Halle-Vilvoordea u kojem se nalazi "francuski" Bruxelles te "flamanski" Halle-Vilvoorde, iz petnih se žila bore da očuvaju identitet svojih zajednica, bile one frankofone ili flamanske.
Francuska invazija
Slikovito, uspavano selo Gooik smješteno je samo 20 kilometara južno od Bruxellesa, ali njegovi flamanski stanovnici govore o "invaziji" francuskih govornika. "Želimo očuvati flamanski karakter ovog prekrasnog mjesta", kaže gradonačelnih Michel Doomst. "Ne želimo da ga preplave ljudi koji govore druge jezike".
Doomst, nasmijani čovjek veselog karaktera, računa na podršku brojnih stanovnika Gooika kojih tamo ima oko 11.000. Jedan čovjek koji je u tom trenutku šetao svog psa objašnjava: "Flamanci se ovdje osjećaju istisnutima, jer sve više i više francuskih govornika dolazi iz Bruxellesa kako bi živjelo ovdje. Kuće su jeftinije i ima više zelenila."
Jedna njegova sugrađanka dodaje: "Zašto nas jednostavno ne mogu ostaviti na miru? Ponašaju se imperijalistički, nameću svoj francuski jezik posvuda. Ali ovo je flamansko područje koje treba ostati flamansko."
Gradonačelnik Doomst uzeo je sada stvari u svoje ruke i nametnuo vlastite neformalne mehanizme koji bi trebali spriječiti francuske govornike u doseljavanju. "Orgnaizirali smo sustav poticaja kako bismo dali prednost ljudima koji imaju jasnu vezu s ovom zajednicom. I da - to znači Flamancima."
Kako biti prihvaćen
Nešto niže niz cestu, u zelenilom ukrašenom flamanskom mjestu Saint Genesius Rode, ovo je onemogućavanje još formalnije.Vlasti su donijele uredbu po imenu "Živi u svom vlastitom području", kojom su određeni jasni uvijeti za budeće kupce.
"Uredba kaže da ne možete kupiti kuću ukoliko u ovoj zajednici niste živjeli šest godina ili nemate jasnu vezu s njom", objašnjava poslovna žena u tridesetim godinama Alexia Philippart de Foy. "Radim po cijeloj zemlji, ali ovdje živim već dvije godine sa svojim partnerom, koji isto ovdje radi. Naša kćer ide tu u školu. Ali to im nije dovoljno".
Malo je nade da se ovo pitanje može riještiti. Stanovnici Belgije su naučili živjeti s ovim latentnim političkim napetostima, koje su prije tri godine dovelel do krize vlade i gotovo podijelile zemlju.
Autorice: Snježana Kobešćak/ Vannessa Mock, Brussels
Odg. urednica: Marijana Ljubičić