Frankfurtska zračna luka (ne)spremna za ebolu

U Europi su mnogi zabrinuti dok prate vijesti iz Afrike. Do sada, više od 1.500 ljudi umrlo je od ebole. A virus se širi i dalje: novi slučajevi u Liberiji, Gvineji, Siera Leoneu i Nigeriji. Zabilježeni su i slučajevi u Senegalu.

U Europi su ljudi već u više navrata izolirani i podvrgnuti pretragama, nakon što su se iz afričkih zemalja vratili s vrućicom. Ali dijagnoza gotovo uvijek glasi malarija. Prije nekoliko dana sumnjivi slučaj zabilježen je i u Njemačkoj: jedan suradnik Svjetske zdravstvene organizacije nalazi se u izolaciji u Hamburgu. Čovjek iz zapadne Afrike očito se inficirao virusom u jednom laboratoriju u Siera Leoneu. On je posebnim zrakoplovom dovezen u Frankfurt. A njegov dolazak pratile su stroge sigurnosne mjere.

Zračne luke su rizične

Ali što je sa stotinama tisuća drugih putnika koji svakodnevno stižu u Njemačku? Više zrakoplovnih tvrtki, uključujući British Airways i Air France otkazale su letove prema pogođenim zemljama. Strah ostaje i u najvećoj njemačkoj zračnoj luci Frankfurt gdje godišnje prođe preko 58 milijuna putnika iz cijeloga svijeta.

S druge strane staklenih vrata terminala vozači taksija čekaju putnike. Jedan od njih je nemiran. Bi li jedan od njegovih potencijalnih putnika mogao biti zaražen virusom? „Često imam loš osjećaj“, komentira on. „Svaki put kad napuštam zračnu luku s nekim od putnika, pitam mogu li znati odakle dolazi. I onda razmišljam.“ Ovaj taksist otkriva kako je čak razmišljao i o tome da nosi zaštitnu masku preko usta.

Dvojica njegovih kolega na to ipak gledaju optuštenije. Kažu kako im je dužnost odvesti putnike gdje je potrebno i ne žele niti znati odakle dolaze. „Tu se ne može ništa", kaže jedan od njih. "Tako je, kako je. Jednostavno moramo raditi svoj posao“.

Hitna medicinska pomoć

Taksisti se moraju osloniti na sigurnosne mjere zračne luke i to tako da su se putnici koji dolaze iz ugroženih zemalja podvrgli testiranju na ebolu. Međutim, Abu-Bakarr Jalloh, novinar iz Bonna, kaže kako je lako reći da se putnici moraju testirati, ali to nije tako jednostavno. On se nedavno vratio iz Freetown-a u Siera Leoneu. Kako je tijekom izvještavanja bio u bliskom kontaktu sa zaraženima, nije se osjećao ugodno pa se prije puta želio testirati da bi utvrdio ima li ebolu. Bio je šokiran odgovorom medicinskog osoblja nakon što je satima čekao. I kada je rekao da je moguće da je potencijalni pacijent zaražen ebolom rekli su mu: „Sve dok ne izgledate kao da umirete, vaš slučaj nije hitan."

Nakon odgovora kojeg je dobio u Freetown-u, ovaj novinar uvjeren je da se u zračnim lukama i u Europi ne poduzimaju dovoljne mjere.

Krizni stožer za ebolu

Osoblje regionalnog ureda za zdravstvo u Frankfurtu na ovo ipak gleda drukčije. Voditelj Ureda René Gottschalk procjenjuje kako su njegovi suradnici proteklih tjedana gotovo trećinu svog vremena posvetili eboli. René Gottschalk i njegov krizni tim svaki dan se sastaju u takozvanoj sobi za upravljanje krizom u slučaju ebole, kako bi se pripremili za evenutalnu kriznu situaciju.

U timu se nalaze i specijalisti za infektivne bolesti i stručnjaci za krizni menadžment, koji surađuju s policijom i vatrogascima. Na zidovima sobe su karte sa zdravstvenim upozorenjima, popisima kontakata za hitne slučajeve, brojevima zračnih luka i letova u Africi.

Naravno, veliki dio posla se trenutno sastoji od odgovaranja na novinarska pitanja u vezi s mjerama predostrožnosti u frankfurtskoj zračnoj luci. Njegov tim je bio toliko preopterećen da je odustao od pojedinačnih zahtjeva i prešao na organizaciju velikih konferencija za novinare.

Gottschalk smatra da izvještavanje o eboli ne unosi paniku namjerno, ali broj izvještaja izaziva strah. „Ljudi čitaju, gledaju i slušaju više od dva puta dnevno o tome kako je ebola problem u Njemačkoj."

Crvena, žuta i zelena

Gottschalk objašnjava da postoji jasna procedura u slučaju da putnik za kojeg se sumnja da je zaražen ebolom stigne u frankfurtsku zračnu luku: zrakoplov slijeće van područja zračne luke, a putnici se klasificiraju prema tome koliko je izvjesno da nose virus, i to uz pomoć obilježavanja u tri boje, poput semafora. „Ukoliko je putnik označen crvenom bojom, transportiramo ga izravno iz zrakoplova u sveučilišnu bolnicu. Oni označeni žutom odlaze u posebnu zonu, a zeleni mogu normalno u zračnu luku, nastaviti svoje putovanje“, objašnjava Gottschalk.

Slično je i s drugim infekcijskim bolestima, koje se ne prenose zrakom - primjerice ako je riječ o Lassa groznici, koja se prenosi više putem tjelesnih tekućina, nego putem zraka.

Bilo je sumnjivih slučajeva na letu iz Adis Abebe, glavnog grada Etiopije, 15. kolovoza, ali je putnik prilikom testiranja prije leta bio negativan, pa je nakon ispitivanja u zrakoplovu mogao nastaviti putovanje. Stariji par koji je bio na tom letu kaže za DW kako smatraju da je osoblje zračne luke obavilo dobar posao. „Osjećamo se sigurno i imamo osjećaj da znaju što rade.“

Izolacija virusa

Ako i bude slučajeva ebole u zračnoj luci, zaraženi putnik će biti odveden izravno u sveučilišnu bolnicu u Frankfurtu u odjeljenje broj 68. Ovo odjeljenje izolirano je od ostatka bolnice, ima dva kreveta, hermetička vrata i negativni pritisak.

Prije ulaska, medicinsko osoblje odijeva sterilnu zaštitnu uniformu, stavlja rukavice i masku i obuva gumene čizme. Ugrađena cijev filtrira zrak kroz masku i cijelo odijelo, kako bi u slučaju oštećenja odijela, zrak izbacio vani sve potencijalne bakterije.

Ovo nije europska bitka

Timo Wolf, voditelj odjeljenja, objašnjava kako se liječnici u bolnici obučavaju za rad u ovoj komori svaka tri mjeseca. Kaže da je rad u tom odjeljenju fizički vrlo naporan, tako da osoblje mora vježbati pod punom opremom, u kojoj je, kako kaže, kao u vrlo toplim i teškim odijelima za ronjenje.

Ali Wolf smatra da su takve pripreme neophodne. „Mislim da je moguće, ako ne i vrlo izvjesno, da se idućih nekoliko tjedana suočimo sa slučajem ebole ili barem ozbiljnom sumnjom da je osoba zaražena virusom.“ Međutim, on kaže da je frankfurtski sustav oproban i testiran i da su u odjeljenju već tretirani slučajevi Lassa groznice i SARS-a 2003. godine. „Mislim da nema razloga za strah u Europi. Dugoročno gledano, zapadna Afrika treba dobiti ovu bitku“, zaključuje on.