Gdje su Gadafijeve milijarde?

Mnogi mediji ovih dana samo nagađaju koliko je novca Moamer al Gadafi nagomilao u te 42 godine, koliko je proveo na vlasti nakon što je vojnim udarom došao na čelo Libije. Tu je riječ o jednoj zemlji bogatoj naftom, a britanski list Guardian je proučavanjem libijskog proračuna utvrdio milijardsku razliku u iznosima između izdataka Libije i njenih prihoda od nafte i plina. Ali koliko je to i gdje je taj novac - o tome i taj list može samo nagađati. On citira neimenovani izvor prema kojem je Gadafijev klan taj novac, naravno u američkim dolarima, sklonio u Dubai i u druge zemlje Arapskog poluotoka.

"Ne pitaj ako ti je život mio!"

List Financial Times također pokušava ući u trag imutku Gadafija i podsjeća na dopis američkog veleposlanstva objavljenog na WikiLeaksu u kojem se tvrdi da se potomci libijskog vođe "na noževe" svađaju oko tog imutka. Libijski autor i politolog Asanousi Albseikri objašnjava kako je tajna privatne imovine Gadafijevog klana istovremeno i mnogo jednostavnija - i mnogo složenija. Jer u Libiji je Gadafi raspolagao čitavim državnim imutkom kao da je njegov osobni i jedva da je tko stavio na kocku vlastiti život postavljajući pitanje što je Gadafijeva imovina, a što državna. U Libiji je i novac bio stvar vođe, podsjeća Albseikri: "Visoke dužnosnike je osobno imenovao Gadafi. On je tako Fahata Kadaru postavio na čelo libijske središnje banke, zato jer mu je bio posve odan." Gadafi je neposredno nadzirao sve svoje državne službenike i njima je bilo zabranjeno pitati što on čini s državnim novcem. "U osnovi, oni su njegovi suučesnici. On nadzire bogatstva zemlje i odlučuje gdje i koliko će biti potrošeno."

"Ne deseci, nego stotine milijardi"

Obzirom na cijenu nafte i činjenicu kako je samo prošle godine Libija proizvodila 2,6 milijuna barela nafte - na dan, riječ je o golemom iznosu. To samo za 2010. znači oko 45 milijardi dolara. Libijski odvjetnik Alhadi Šalouf, član Međunarodnog kaznenog suda u Haagu, pretpostavlja kako su prihodi Libije od vojnog puča 1969. iznosili na stotine milijardi dolara i da je barem polovica tog novca završila na privatnim računima Gadafija i njegovih sinova. Šalouf je siguran kako diktator ima vlastiti račun s prihodom od nafte, ali i dodaje: "Nagađanja kako Gadafi posjeduje oko 82 miljarde dolara su netočna. To su brojke koje potječu još iz devedesetih godina. Pravi iznos mora biti mnogo viši."

Libijski oporbeni političar Mohamad Abdelmalek ipak ostaje kod "skromne" procjene od 80 milijardi dolara kod Gadafija i oko 150 milijardi kod čitavog njegovog klana. Siguran je da novac od nafte teče ravno u džepove vladajuće obitelji jer građani od toga nisu imali nikakve koristi. Tvrdnje Gadafija kako sav prihod države proslijeđuje građanima je "obična laž", tvrdi Abdelmalek. Konačno, i sad se vidi gdje ide taj novac: za strane plaćenike i oružje kojim se diktator bori protiv naroda kako bi ostao na vlasti.

Gadafi voli Italiju

Dio novca u prošlosti i dobre veze Gadafija s plaćenicima svakako potječu još od vremena kada je libijski vođa počeo novčano pomagati strane terorističke organizacije: od IRA-e u Irskoj i terorističkih skupina u Italiji pa do njemu naklonjenih pokreta u Africi. Libija je na trećem mjestu u Africi po proizvodnji nafte, a na četvrtom je po pričuvama plina. Teoretski, Gadafi je 2006. osnovao Libyan Investment Authority, državni fond koji je do sada uložio preko 60 milijardi dolara u investicije u inozemstvu - banke, medije, sportske klubove i automobilsku industriju, prvenstveno u nedalekoj Italiji.

Tako je fond LIA vlasnik 7,5% talijanskog bankovnog sektora, 2,6% koncerna Fiat i 7,5% nogometnog kluba Juventus. Kako podsjeća Financial Times, Gadafi je osobno odobrio investiciju od 21,9 milijuna dolara u hotelsko naselje u L'Aquili, talijanskom gradiću kojeg je teško pogodio potres 2009. godine.

Autor: Y. Boufidjeline, N. Asarras (aš)

Odg. ured: A. Jung-Grimm