Glad je i politički problem

Već u veljači ove godine je etiopijska vlada zamolila za pomoć u hrani za tri milijuna ljudi, pored već osam milijuna ljudi u zemlji koji su kronično gladni. U susjednoj Somaliji su u to vrijeme umirala prva goveda - odvajkada je to u ovoj stočarskoj regiji siguran znak da prijeti glad.

Ali kao što to uvijek biva, bile su potrebne televizijske slike izgladnjelih izbjeglica da bi međunarodna zajednica reagirala. Donatorske zemlje, poput Njemačke, su već umorne od doniranja. Obzirom na ciklično ponavljanje krize gladi i političku nestabilnost, donatori rezignirano okreću leđa. Ni Talijani, organizatori velike donatorske konferencije za Rog Afrike (25.7.), nisu donirali eure za bivšu koloniju Somaliju.

Europljani se trenutačno bave sami sobom i krizom eura, a ne regijom koja s "promašenom državom" Somalijom, korumpiranom Kenijom i paranoidnim državnim aparatom u Etiopiji nema baš sjajan lobi za prikupljanje dobrovoljnih priloga.

Pored svih klimatskih utjecaja mora se reći da je glad na Afričkom rogu, još više nego u drugim regijama svijeta, domaći problem. Stoga su odgovori na pitanje zašto je do toga došlo, nužno i političke prirode. Kojem poreznom obvezniku na Zapadu uopće može biti jasno da Etiopija traži pomoć u hrani za 11 milijuna ljudi, a istovremeno brojne humanitarne organizacije protjeruje iz regije Ogaden u kojoj vlada glad, te milijune hektara obradivog zemljišta iznajmljuje Kinezima i Arapima?

Ne radi se međutim samo o humanosti i dobrovoljnim davanjima. Riječ je i o vitalnim sigurnosnim interesima Europe. Zbog toga bi bilo potrebno uspostaviti pakt solidarnosti između donatora i primatelja donacija u smislu: vi stvarate političke okvire, mi vam pomažemo kad vas zadese posljedice klimatskih promjena. Nažalost su Europljani zbog svoje neinspirirane i katkad cinične politike prema Africi prokockali svoj kredit kao partnera u krizi.

Autori: L. Schadomsky / M. Martinović

Odg. ur.: Z. Arbutina