Gladna djeca i bolesnici bez terapije

Mala Athiná jedva stoji na nogama. “Zbog gladi ima vrtoglavicu”, kaže Élena Bazakopoulou dok kleči pored djevojčice dajući joj nekoliko slatkiša. Athiná ima još šestero braće i sestara. U stanu im je zbog neplaćenih računa isključena voda. No to nije najveći problem te obitelji. Jedno dijete je bolesno na srce. Zbog toga majka traži pomoć u socijalno-medicinskoj ordinaciji koja se nalazi u bivšoj američkoj vojnoj bazi u atenskoj četvrti Ellinikón.

Tu je ordinaciju 15.12.2011. godine otvorio tim sastavljen od četiri liječnika i sedam humanitaraca, na čijem je čelu kardiolog Giorgos Víchas. On priča kako je primijetio da sve više ljudi ostaje bez posla i zdravstvene zaštite. Do kolovoza 2012. godine je njegovu ordinaciju posjetilo 1.200 osoba. Nakon toga je došlo do znatnog povećanja broja pacijenata. Samo u protekla tri mjeseca je njegove usluge zatražilo 1.800 ljudi.

Danas u ovoj ordinaciji radi 70 liječnika, zubara, farmaceuta, psihologa i terapeuta. Oko 100 dobrovoljnih radnika se brine za dodjelu termina.

Bez novaca nema ni kemoterapije

"Prijem na recepciji je srce ove ordinacije", kaže Élena Bazakopoulou. Svi termini za iduća četiri tjedna su popunjeni. Zbog toga ordinacija traži nove kolege. Također bi trebala biti povećana i suradnja s bolnicama. Već sada se pacijenti oboljeli od raka besplatno liječe u Sveučilišnoj klinici Sotiría. Jedna žena oboljela od raka bezuspješno je četiri mjeseca po bolnicama molila da joj se izvrši kemoterapija koju nije mogla platiti. Kada je došla u socijalno-medicinsku ordinaciju, rak se već bio proširio. Odmah je prebačena u Sotiríu gdje joj je besplatno obavljena kemoterapija.

S ovom ordinacijom sarađuju i dva rodilišta. Prve pacijentice su već rodile zdrave djevojčice. U ordinaciju su došle u sedmom mjesecu trudnoće. Prije toga, jer nisu imale zdravstveno osiguranje, nisu obavile niti jedan lječnički pregled i nisu pojma imale gdje će se uopće poroditi. “Nakon poroda su bebe ovdje pregledane. Majke su bile tako sretne jer se trudnoća, koja je protekla u punoj neizvijesnosti, na kraju sretno završila”, kaže Giorgos Víchas.

Donacije i dobrovoljni rad

U apoteci su uskladištene sve vrste lijekova – od tableta protiv glavobolje do lijekova za kemoterapiju. Ponekad obitelji osoba koje su umrle od raka donose lijekove koje su koristile preminule osobe. Jedan zubar je, kada je otišao u mirovinu, poklonio zubarsku stolicu. Novčane donacije se ne primaju jer zaposlenici ove ordinacije ne žele biti dio onoga što se događa u postojećem sustavu.

Naime, mito i "plave kuverte" su i dalje normalna pojava u grčkom zdravstvenom sustavu. Pacijenti plaćaju niske doprinose za zdravstveno osiguranje, ali zato onda u slučaju bolesti podmićuju medicinske sestre i liječnike. Za mnoge je to zarada, a za pacijente je to katastrofa. "To je korumpirani sustav – od liječnika preko direktora bolnica pa do ministara", kaže kardiolog Víchas.

 Antibiotik kao slatkiš

Athinina majka je dobila termin u bolnici koja surađuje s ordinacijom kardiologa Víchasa. Liječenje je besplatno. Kada je završila razgovor u ordinaciji kući je ponijela nekoliko konzervi mlijeka kojim će nahraniti svoje najmlađe dijete. Élena Bazakopoulou kaže da se u ordinaciji također skupljaju dječja hrana i pelene koje se kasnije dijele obiteljima. Sjeća se djeteta koje je zbog infekcije moralo uzimati antibiotik. “Pilo je taj gorki antibiotik kao da je ukusan slatkiš. Popilo je cijeli sadržaj iz bočice koja mu je data. Bilo je gladno”, uplakanim glasom priča Élena Bazakopoulou.

Élena Bazakopoulou je ekonomistica i majka dvoje djece. Od lipnja ove godine besplatno radi u ordinaciji po nekoliko sati tjedno. “Teško je gledati ovu surovu realnost. Međutim, utješno je to što postoji ovakva solidarnost koja se, u trenutnim okolnostima, svakodnevno povećava”, kaže Élena Bazakopoulou. Tako i sami pacijenti postaju dobrovoljni pomagači.

Pacijentica, koja se četiri mjeseca borila da dobije kemoterapiju, trenutno se osjeća dobro i prije nekoliko dana se ponudila kao ispomoć. Ona želi čistiti ordinaciju. Giorgos Víchas kaže da je dirljivo gledati kako očajni ljudi ponovo dobivaju nadu i dostojanstvo. To je u stvari i osnovni cilj ordinacije u Ellinikónu.