Gledanje ušima - nogomet za slijepe

Rurski stadion prvoligaša VFL iz Bochuma građen je 70-ih godina i poznat je po uzavreloj atmosferi prilikom utakmica. U susretu dva kluba sa začelja ljestvice, Bochuma i Cottbusa, 22 tisuće navijača pjeva iz sveg grla, kada se prije početka utakmice za zagrijavanje publike pusti hit njemačke pop-zvijezde Herberta Grönemeyera.

Kao prilikom prijenosa utakmica na radiju, Martin Feye opisuje i komentira zbivanja na terenu, zajedno sa svojim sukomentatorom on je uključen svih 90 minuta utakmice, nijedna scena se ne propušta. Njih dvoje imaju, međutim, samo četvoro slušatelja, i oni sjede u redu stolica pred njima, u visini središnje linije, petnaestak metara udaljeni od terena. Na ušima imaju slušalice.

Jednako kao i njegovi susjedi, i Andreas Becker ima teško oštećenja vida: „Vidim do kraja terena, igrače koji trče i golove. Ali ne vidim loptu, i ne prepoznajem pojedine igrače. Razlikovati ih mogu jedino po boji dresa.“

"Statistika samo smeta!"

Pored njega sjedi Regine Hillman. Kada ona na stadionu prati utakmicu, zanimaju je samo osnovne stvari: gdje se nalazi lopta, gdje je koji igrač. Dodatne anegdote, priče iz povijesti ili statistika – to sve samo smeta.

Hillman ima 37 godina, od rođenja je oštećenog vida i predsjednica je organizacije ‚Tuljan', udruženja slijepih ljubitelja nogometa, odnosno navijača sa teškim oštećenjima vida.

Ova organizacija je najzaslužnija za to da navijači koji ne vide na 23 stadiona širom Njemačke nogometne utakmice mogu pratiti uz pomoć specijalno za njih angažiranih dobrovoljnih komentatora preko slušalica.

‚Tuljani' su svoj angažman započeli na stadionu prvoligaša Bayera iz Leverkusena prije osam godina. U međuvremenu su, osim Werdera iz Bremena i Karlsruher SC svi stadioni klubova prve lige opremljeni posebnim sjedalima za osobe oštećena vida, a trend se počeo širiti i na klubove druge lige. Komentatori svi bez iznimke rade dobrovoljno, često su to treneri juniorskih momčadi ili studenti novinarstva.

Cjelovit doživljaj usprkos oštećenju vida

Björn Kaldun već 35 godina dolazi kao navijač na stadion VfL Bochuma. Ranije je uvijek stajao u bloku sa dugim navijačima, kako bi što bolje osjetio atmosferu. Mnogo vidjeti nije mogao, jedva je mogao razaznavati obrise pojedinih igrača. Doživljaj utakmice uz komentar je sada sasvim drugačiji: atmosfera sa stadiona upotpunjena je detaljnim opisom zbivanja na terenu: „Čovjek primjeti kako ljudi oko njega dišu, da li su uzbuđeni ili ne, ali ja sada znam o čemu se radi, znam gdje je lopta.“

„Gol! Jedan nula za Bochum. Mimun Assuan je nabacio na prvu stativu.“ Autogol igrača Cottbusa. Feye je sada oko svojih slušatelja. Zbog toga njegovi komentari moraju biti vrlo precizni: „To je važno da bi navijači znali što se događa, kako se igra odvija, da si to sami mogu predočiti. Zbog toga nastojimo događaje komentirati jedan za jedan. Osim toga pokušavamo uvijek reći i gdje se tko nalazi. To nam naravno ne polazi uvijek za rukom, budući da je igra relativno brza.“

Cilj: komentari za slijepe na svim stadionima

U svom glavnom zanimanju se Feye bavi reklamama, dobrovoljno komentiranje nogometnih utakmica ovaj 38-godišnjak je preuzeo ne samo u Bochumu, već i na stadionu Borussije iz Dortmunda: „Mi smo vrlo dobro prihvaćeni. U Dortmundu imamo za sada 20 mjesta, i redovno smo rasprodani, tako da razmišljamo već i o proširenju ponude.“

Njemački komentatori za slijepe pratili su i utakmice svjetskog nogometnog prvenstva prije dvije godine, i tu su stekli veliko iskustvo. Na njihovu žalost Evropska nogometna unije, UEFA, je odlučila da na evropskom prvenstvu u Austriji i Švicarskoj surađuje samo sa lokalnim organizacijama, mada njih tamo gotovo da i nema. Zbog toga se ‚Tuljani' usredotočuju na druge projekte: praćenje nogometnih utakmica omogućiti slijepima na svim stadionima prve i druge lige, te organizirati redovne seminare za obuku komentatora.

Na kraju ni vodstvo od 3:1 nije pomoglo Bochumu, utakmica je završila nerješeno, 3:3. Ali jedna od slušateljica, Melanie, osjeća se kao pobjednica: „Time što čovjek sjedi tako blizu terena, i sve čuje, moguće je bolje pratiti utakmicu. Prije je to za mene radio moj dečko, ali ovako je bolje.“