Goebbelsov tepih i danas podiže (i skuplja) prašinu

Hitlerov ministar propagande 1943. godine imao je neobičan zahtjev – naručio je tepih veličine 9 kvadratnih metara sa šarenim motivom iz njemačke srednjovjekovne Sage o Nibelunzima. Rečeno – učinjeno, ali ipak malo prekrasno. No, zašto baš Saga o Nibelunzima? Dobro je poznato kako su spomenuti ep nacisti nerijetko koristili za inspiraciju i podizanje morala. Povjesničar Immanuel Geiß objašnjava zbog čega je priča o germanskom plemenu Burgundima inspirirala naciste. "Burgundi su se borili do posljednjeg čovjeka. Oni bi radije poginuli, nego se predali. Upravo to odgovara idealu nacionalsocijalizma."

Ćilim mračne prošlosti

Pred kraj rata u Ministarstvo propagande iz Beča je zaista stigao naručeni tepih, ali Goebbels u njemu nije dugo uživao. Drugi svjetski rat bližio se kraju, a nacionalsocijalistički režim odbrojavao je posljednje dane. Nekoliko mjeseci kasnije Njemačka je poražena, a tepih s likovima iz slavnog mita završio je u savezničkim rukama, ali ne zadugo. U vihoru poraća tepih se našao na istoku, u „ruskom“ dijelu podjeljene države gdje je novi dom pronašao u antikvarijatu u Dresdenu. Što se potom dogodilo, još uvijek je nejasno. Prema jednoj verziji priče, koja je objavljena u svibnju u njemačkim medijima, tepih je u ranim 80-im godinama prokrijumčaren u Zapadnu Njemačku gdje ga se navodno dokopao jedan poslovni čovjek iz Baden-Württemberga. A spomenutom poslovnom čovjeku vidovnjak je savjetovao da tepih pošto-poto proda i da za njega traži oko 300.000 eura. Čovjek je poslušao savjet i pokušao prodati tepih, ali na njegovu žalost vrijedni komad pokućstva završio je u rukama policije. Vidovnjak je takav rasplet očito previdio.

Pjevač šlagera nije znao za mračnu povijest tepiha?

Međutim, ovih dana se pojavila nova verzija priče koja baca novo svijetlo na sudbinu možda najskupljeg njemačkog tepiha. Tabloid Bild piše kako se u priču umiješao i Costa Cordalis, njemački pjevač šlagera grčkog podrijetla. Pjevač je za spomenuti tabloid ispričao kako je prije 25 godina tepih kupio u Istočnoj Njemačkoj za 25.000 tadašnjih maraka, nakon jednog od svojih koncerata. Potom ga je na Zapadu namjeravao prodati i dobro zaraditi. U isto vrijeme, Costa se kune kako nije znao da je tepih nekoć pripadao Goebbelsu, ali ne odgovara na pitanje zbog čega je platio 25.000 maraka za, na prvi pogled, običan komad tkanine. Costa ne nudi odgovor, već nastavlja svoju priču. Kako je rekao, tepih je namjeravao prodati u Bremenu. U jednom tamošnjem hotelu trebao se naći s potencijalnim kupcem, ali umjesto kupca pojavila se kriminalistička policija i zaplijenila tepih.

Povijesni muzej želi tepih

Koja je verzija bliže istini, teško je reći, ali jedno je sigurno - tepih je nekoć zaista krasio nacističko Ministarstvo propagande. Rudolf Trabold iz Njemačkog povijesnog muzeja u Berlinu potvrdio je njegovu autentičnost. "Tepih je zaista bio u vlasništvu Ministarstva propagande, ali to ne znači da je na njemu Goebbels plesao tango." Treba reći da je spomenuti povijesni muzej pokazao interes za relikviju iz vremena nacionalsocijalizma. Hoće li muzej otkupiti tepih ili će ga tek izložiti – još je rano reći jer nad njegovom sudbinom visi veliki upitnik. Naime, tepih od 2007. godine skuplja prašinu u policiji u gradu Oldenburga i čeka odluku suda u Baden-Württembergu koji bi trebao presuditi kome zaista pripada nacistički ćilim - državi, pjevaču šlagera ili nekom trećem.

Autor: Bild, Die Welt / G. Prokopec

Odg. urednik: Anto Janković