Gorski Karabah ili: ima li rata koji nije zbog novca?

Gorski Karabah nije regija o kojoj se na Zapadu osobito mnogo zna. U oružanom sukobu Armenije i Azerbajdžana se tu prije svega ističu Armenci koji čine pretežiti dio stanovništva tog područja, makar je teoretski to dio Azerbajdžana. Ta regija se isto tako teoretski proglasila samostalnom državom, ali nju nije priznala niti jedna članica UN-a.

Ali u razumijevanju ovog trenutnog sukoba je dobro slijediti trag novca: kad bi doista bila samostalna država, Gorski Karabah bi prošle godine imao BDP od oko 600 milijuna eura. To nije mnogo, više ima i većina otočkih državica Kariba ili Pacifika. No dok i Armenija i Azerbajdžan, pogotovo sad u doba pandemije, bilježe recesiju, gospodarstvo Gorskog Karabaha uporno i značajno raste oko desetak posto godišnje već puno desetljeće. 2017. je zabilježen rast od čak 17%, statistike su ruskog gospodarskog lista RBC.

Maleni gospodarski dragulj

Jer to je regija koja je barem prije pandemije, imala malenu, ali raznoliku i snažnu privredu. Osobito značajan izvor prihoda su rudna bogatstva poput dragog i poludragog kamenja, zlata, bakra, ali je i proizvođač građevinskog materijala. Isti izvor navodi kako tri četvrtine izvoza ide zapravo preko Armenije koja onda to deklarira kao tamošnji proizvod. Povrh svega toga, Gorski Karabah je i izvoznik električne energije zahvaljujući tamošnjim hidroelektranama. I ta energija uglavnom ide u Armeniju.

Pandemija je doduše ugrozila i gospodarstvo Gorskog Karabaha, ali prije svega jer je teško pogodila i Armeniju. Armenija je pak također proteklih godina bilježila rast, od 2007. je to u prosjeku bilo 7,6%, ali i ona će ove godine pasti u recesiju od oko 3,5%, procjena je istih europskih stručnjaka. Jer to je pak zemlja koja ovisi o stotinama milijuna dolara koji stižu iz dijaspore koja broji oko 11 milijuna Armenaca diljem svijeta, ali opet zbog mjera za suzbijanje pandemije su i te doznake drastično smanjene - EBRD procjenjuje da je to za oko 40%.

Silvia Stöber podsjeća kako Armenija ima golemih muka s korupcijom zbog koje je i došlo do armenske Baršunaste revolucije 2018., ali zbog korone su sve reforme stale. "Ovaj oružani sukob je odvlačenje pažnje s vlastitih ekonomskih i socijalnih problema", objašnjava Stöber za DW. "Na taj način su se ljudi i koji su bili kritični prema vladi okupili oko svoje nacionalne zastave."

Golemi problemi zbog korone

S druge strane, naftom bogat Azerbajdžan također prolazi kroz teške dane: "Virus korone, zajedno s kolapsom cijene nafte, je teško pogodio ekonomiju Azerbajdžana upravo dok je provodio nužno potrebne reforme", objašnjava nam novinarka Silvia Stöber koja dobro poznaje tu regiju. Kad kaže "reforme" ona misli na upravo endemsku korupciju koja proždire tu zemlju.

No najveći problem je trenutna cijena nafte: unatoč naporima oko diverzifikacije gospodarstva, oko 40% BDP-a Azerbajdžana dolazi od nafte i plina i čini 90% izvoza. A prema procjeni Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), gospodarstvo te zemlje će se zbog svega toga ove godine smanjiti za najmanje 3%.

Sukob traje, makar bi mogao uzrokovati veliku štetu infrastrukturi obje zemlje. Prošlog tjedna je Azerbajdžan optužio Armeniju za raketiranje njegovog naftovoda koji naftu otprema na europsko tržište - naravno, Erevan je tu optužbu nazvao "odvratnom laži". A onda u tom sukobu svoje prste imaju i susjedne zemlje koje pak žele odvratiti pažnju svoje javnosti.

I susjedne sile tu imaju svoje prste

Već i zbog počinjenog genocida nad Armencima početkom prošlog stoljeća, odnosi Armenije sa susjednom Turskom bi se mogli nazvati i više nego "hladnima", a Ankara je uz to i tradicionalno bliska s Azerbajdžanom. Rusija pak želi stvoriti dojam kako održava dobre odnose s obje zemlje, makar je nafta koju troše Armenci iz Rusije, a ne iz susjednog Azerbajdžana. Ali i u ovom sukobu Rusija rado prodaje svoje oružje i jednoj i drugoj strani - Turska je pak samo Azerbajdžanu prodala svoje bespilotne letjelice za 30 milijuna dolara, a Ankara pomaže i u obuci vojnih snaga Azerbajdžana.

No ključni igrač u toj regiji je ipak Moskva: "Rusija bi mogla prekinuti taj sukob u svakom trenutku", uvjeren je glavni urednik berlinskog portala BNE Intellinews Ben Aris. "To je učinila i 2016. kad je sukob trajao samo četiri dana. Ali ovaj put ne čini ništa."

To pak ima drugih razloga: Putinu se očito ne sviđa vođa armenske Baršunaste revolucije i sadašnji premijer te zemlje Nikol Pašinjan koji je više sklon Armeniju usmjeriti prema Europskoj uniji nego Putinovoj Euroazijskoj ekonomskoj uniji koju želi proširiti i na te bivše republike nekadašnjeg Sovjetskog Saveza.