Grčka čežnja za žrtvenim janjcima

Polazna točka špekulacija koje su u međuvremenu preplavile medije, bili su tekstovi objavljeni u atenskim tjednicima „To Vima“ i „Proto Thema“. U njima je stajalo kako je 89-godišnja Margarita Papandreou (inače majka bivšeg grčkog premijer Giorgiusa Papandreoua) koristeći lažno ime pohranila oko 500 milijuna dolara na račun jedne švicarske banke. Dokaza za ove navode nije bilo; oba tjednika su se za svoje tvrdnje pozivali na izjave vodećih financijskih službenika nadležnih za porez.

Oni su naveli kako se zapravo iza jednog određenog imena spomenutog na takozvanom popisu „Lagarde“ zapravo krije Margarita Papandreou. Riječ je o listi koja je dobila ime po bivšoj francuskoj ministrici financija i današnjoj šefici Međunarodnog monetarnog fonda, Christine Lagarde a na kojoj se nalaze imena i bankovni podaci grčkih vlasnika računa u švicarskoj podružnici banke HSBC. Ovaj je popis francuska vlada otkupila od jednog suradnika ove banke i još 2010. godine predala grčkom ministru financija Giorgosu Papakonstantinouu. Međutim, kada je lista stigla do spomenutog ministra, nedugo kasnije joj se u labirintu grčke birokracije zameo svaki trag. U javnosti se pojavila tek u listopadu ove godine kada ju je otkrio atenski novinar Kostas Vaxevanis i djelomično objavio u svom političkom magazinu „Hot Doc“.

Samo prljava politička kampanja?

Bivši grčki premijer Papandreou negira sve ove navode i tvrdi kako je riječ o prljavoj kampanji koja se vodi protiv njega i njegove obitelji. To možda čak i nije toliko daleko od istine budući da je općepoznato da si je Papandreou tijekom svog mandata stvorio mnoge neprijatelje upravo s područja medija i izadavštva. On se naime, za razliku od svojih prethodnika, protivio vodećim medijima u zemlji pružiti financijsku pomoć preko banaka.

Da bi doista mogla biti riječ o „prljavoj“ kampanji protiv obitelji Papandreou, svjedoči i činjenica kako i mnogi navodni svjedoci negiraju da su ikada dali bilo kakvu izjavu u svezi spomenute liste „Lagarde“. „Nikada nisam ništa niti čuo o ovoj listi a niti sam ikada spomenuo ili naveo bilo kakvo ime koje bi stajalo u svezi s ovim slučajem“, izjavio je primjerice početkom prosinca porezni istražitelj Nikos Lekkost. Njega naime grčki mediji navode upravo kao glavnog pokretača i otkrivača cijelog skanadala.

Magično proširenje popisa

Drugim riječima, za sada ostaje još uvijek otvoreno pitanje kada će Grci konačno na uvid dobiti popis konkretnih imena poznatih poreznih grešnika koji su (dokazano) milijarde eura „prošvercali“ iz zemlje u inozemstvo. Vlada pokušava smiriti situaciju navodeći uvijek iznova kako se s time u svezi ubrzano pregovara sa Švicarskom. Međutim, mnogi sumnjaju u pozitivan ishod ovih pregovora. „Pregovori bi trebali dovesti do poreznog ugovora između Grčke i Švicarske. Međutim, ukoliko je moral po pitanju plaćanja poreza u zemlji ionako slab, tada se on zasigurno neće povećati nekim poreznim ugovorom s nekom drugom zemljom. Mnogi će se sigurno pitati zašto ako već godinama nisu plaćali porez u vlastitoj zemlji, zašto bi ga odjednom trebali početi plaćati u Švicarskoj?“, kaže primjerice Michel Derobert, voditelj poslova u Udruženju švicarskih privatnih bankara.

No, ukoliko ne postoje službene informacije, tada mnogo slobodnog prostora ostaje raznim špekulacijama. U međuvremenu kruži sveukupno pet različitih popisa s imenima navodnih poreznih grešnika. Spomenuta „Lagarde“ lista u međuvremenu je nadopunjena popisom imena grčkog Bankovnog udruženja gdje se nalaze imena poznatih i izuzetno imućnih bankovnih klijenata. Objavljena je i lista s 54.246 imena bankovnih klijenata koji su prema navodima grčkog ministarstva financija od početka izbijanja krize sveukupno na račune u inozemstvo prebacili oko 22 milijarde eura. Isto tako, spomenuti atenski tjednik ovih je dana objavio svoj posljednji popis: riječ je o 1.747 imena onih koji su se „odjednom, preko noći“ nedavno obogatili.

Traži se žrtveno janje

Iako se imena razlikuju, svi ovi popisi ipak imaju nešto zajedničko: nude prostora za stvaranje novih sumnji kao i mnogo materijala za razgovore – no, niti jedan od ovih popisa do sada nije ponudio dokaze. Je li riječ samo o potrazi za žrtvenim janjcima?

Posao koji sada vrše mediji zapravo pripada skupini zadaća koje bi trebali obavljati porezni i financijski službenici. No, oni očigledno ne djeluju onako kako bi trebali. „Neki od tih službenika u ministarstvima su bili dovoljno kvalificirani, neki nisu a oni treći su pak samo čekali da im prođe radno vrijeme i da mogu otići kući“, kaže primjerice za atenski tjednik profesor informatike i bivši glavni tajnik u ministarstvu financija Diomidis Spinellis. On osobno više nema puno povjerenja u rad državnih službi i nedavno je predložio nešto sasvim novo. On je pokrenuo jednu internetsku stranicu na kojoj svaki građanin koji to želi može sasvim anonimno prijaviti slučajeve korupcije i utaje poreza koji su mu poznati.

Njegovu ideju su počeli slijediti već i mnogi drugi. Primjerice, nedavno je i jedna mlada, 22-godišnja Grkinja otvorila stranicu u internetu pod naslovom:“Platio sam mito“. Ovdje se u samo nekoliko tjedana već prijavilo više stotina osoba koje priznaju da su plaćale mito i to prvenstveno u javnim bolnicama, prilikom polaganja vozačkog ispita kao i nekim državnim službenicima.