Gradska središta: odlaze potrošači, dolaze ljudi?

„Izdaje se bez provizije", stoji u brojnim izlozima u Kaiserpassage u centru Bonna. Sivi hodnici zastakljenog prolaza djeluju gotovo sablasno. Rijetko koji prolaznik zaluta ovamo, gdje je nekad vrvjelo od trgovina i kupaca.

„Ni kod mene nitko iz pješačke zone ne navraća spontano“, kaže Torger Brunken, čija je trgovina Cigar Embassy jedna od rijetkih preostalih. Na dva kata prodaje cigare, koji se u jednoj odvojenoj prostoriji mogu na miru i popušiti. Susjednim trgovinama su glave došle pandemija i rast cijena, kaže nam Brunken, ali pre svega online-kupovina.

„Trgovci imaju teškoće, osim ako ne pronađu pravu nišu i ponude dobru uslugu“, kaže Brunken. „Ovdje preko puta je prodavaonica dječjih cipela kojoj ide odlično. Kod mene ima samo cigara – ne držim duhan za lule, nargile ili listiće za loto. Dakle, ovdje ciljano dolaze ljudi koji vole cigare." Na kraju krajeva, dodaje, cigara se ne može pomirisati preko interneta.

Strah od propadanja

Stručnjaci kažu da budućnost njemačkih pješačkih zona u centrima gradova nije blistava ako su isključivo zamišljene kao mjesta za šoping. Ulica Kaufingerstrasse u Münchenu ili Zeil u Frankfurtu će svakako preživjeti. Takve pješačke ulice važe za turističke magnete i broje deset do petnaest hiljada prolaznika po satu. Ali u manjim gradovima je već i danas turobno.

Trenutno mnoga mjesta očajnički pokušavaju zadržati robne kuće Kaufhof, ili pronaći nasljednike. Negdašnji div među lancima robnih kuća nedavno je opet objavio stečaj, i najavio da će zatvoriti svaku drugu ili treću od 131 podružnice. Bez takvih trgovačkih divova, koji su desetljećima privlačili ljude u središta gradova, mnogim pješačkim zonama prijeti „dalje propadanje", kažu u Savezu njemačkih gradova.

Sada je Buero.de, online-prodavaonica uredskog materijala, zainteresirana za preuzimanje 47 poslovnica s radnicima. No, stručnjaci sumnjaju da ovakvo grčevito oslanjanje na robne kuće može spasiti njemačke pješačke zone.

„Čest je pokušaj da se spriječi ili produlji zatvaranje robnih kuća i tako očuva status quo. Pa ipak su velike robne kuće već desetljećima model na izdisaju", kaže Marion Klemme koja je zadužena za urbani razvoj u Saveznom institutu za istraživanje gradnje, grada i prostora. „Ljudi su tužni kad se zatvara robna kuća. Ali realno, ondje kupuju rijetko, možda par čarapa godišnje.“

Kada Klemme govori za televiziju, često povede kamermane i novinare do Troisdorfa. Gradić s oko 75.000 stanovnika nedaleko od Bonna nudi upečatljivu kulisu. „Svojevremeno je tamo izgrađena prevelika pješačka zona. Danas dominiraju zatvoreni lokali. To sve jednostavno tužno izgleda", kaže Klemme za DW.

Krize kao katalizator

Primjeri poput Troisdorfa su upozorenje za mnoge trgovce. Prema novom ispitivanju trgovinskog instituta EHI iz Kölna, čak 27 posto trgovaca vjeruje da će najbolje lokacije u velikim gradovima izgubiti na značaju. Za centre manjih mjesta negativnu prognozu daje 30 posto trgovaca. Čitave dvije trećine misli da će trgovinski centri biti gubitnici.

Prema toj anketi, samo su maloprodajni parkovi sigurna luka. Dakle, ona mjesta, obično daleko od centra grada, gdje na malom prostoru ima niz velikih prodavaonica šarolikog izbora i pristojnih cijena.

Razlog je očit: prošle godine je online-prodaja u Njemačkoj probila magičnu granicu od sto milijardi eura. Bio je to, u svjetlu pandemije, nestvaran godišnji rast od 19 posto.

„Korona s lockdownom, a sada i inflacija i energetska kriza, samo su ubrzali promjenu koja se već duže odvija“, kaže Marion Klemme. „Online se može kupovati individualnije i šarenije. Klasična trgovina zato ima problem, pa ipak, to ne mora postati i problem za pješačke zone. To može biti i šansa.“

Tu šansu vidi i Thomas Krüger, koji se bavi gradskim planiranjem na hamburškom sveučilištu HafenCity. Gradska jezgra, kaže profesor, već desetljećima nisu mjesta za ljude nego za – potrošače.

„Ona su globalizirana i dosadna, pojedine prodavaonice su lako zamjenjive", kaže Krüger za DW. „Ponegdje se može jesti samo s nogu. Djeca tamo nisu ni predviđena, isto kao i stari, mladi ili različite kulturne grupe: poželjan je samo potrošač."

Mjesta susreta

U razgovoru sa stručnjacima često se čuje sintagma „treće mjesto“, koja je proslavila američkog sociologa Raya Oldenburga. U svojoj knjizi „The Great Good Place“ (1989), Oldenburg ističe značaj mjesta susreta – kafića, knjižara ili čak frizerskih salona. Onih mjesta gdje se ljudi spontano sreću i započinju razgovor, i koja su „neutralna" u odnosu na dva osnovna mjesta za većinu ljudi – kuću i posao.

„To bi trebalo biti rješenje za europska gradska središta", kaže Krüger. „Ono bi trebalo biti mjesto gdje se rado susrećete s prijateljima. I možda tek usput nešto kupite."

Marion Klemme priča o „nepotrošačkim sadržajima“ – centar grada treba privlačiti i ljude koji nemaju novaca ili volje za šoping. „Treba više prostora za kulturu, obrazovanje, igrališta, zelenih površina gdje je ugodno provesti neko vrijeme, pa makar kupili samo kuglu sladoleda."

Ljudi kupuju na internetu i inače puno vremena provode u digitalnom svijetu, kaže naša sugovornica, ali ipak ostaju ljudi – i treba im susret. „I zapravo vole svoje pješačke zone. Festivali i sajmovi su uvijek dobro posjećeni", kaže Klemme, a u trendu je i koncept „tržnice pod krovom". U starim tržnim halama širom Njemačke niču mjesta s nizom restorančića i zanimljivih prodavaonica.

Iako mnogi gradonačelnici trenutno brinu jer od klasičnog izgleda gradskog središta ovisi veliki broj radnih mjesta, stručnjaci zapravo s nadom gledaju u budućnost.

To važi i za Torgera Brunkena, trgovca cigarama iz Bonna. I on misli da može ići samo nabolje. „Na kraju krajeva, što će nam prodavaonica ili servis za mobilne telefone na svakom drugom uglu? Nadam se pametnim konceptima koji će učiniti da se ljudima zaista isplati da odu do grada."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu