Grčka i Turska: ništa što drugdje već odavno nije riješeno

Kada Tsikos iz svog restorana pogleda na istok onda vidi kopno Turske. Njegov otok, Kastelorizio zajedno s obalom turskog grada Kas tvori jednu vrstu otvorenog zaljeva. Najbliži grčki grad je Rodos, glavni grad istoimenog otoka, koji je udaljen dobra četiri sata vožnje brodom. Logično je da oko 150 stanovnika Kastelroiza onda u kupovinu odlaze u tursko susjedstvo ili tamo odlaze pogledati čega ima i tek popiti kavu. Ovdje je Tsiko upoznao svoju suprugu. Vjenčanje je bilo u Turskoj, svakog ljeta odlaze u Kastelroizu gdje drže restoran, a zimu provode u Kasu. "To je prvi brak koji je nastao iz našeg susjedstva", kaže Tsikos.

Nedaleko od ovog otoka je do prije nekoliko dana plovio turski istraživački brod Oruc Reis u pratnji turskih ratnih brodova, a oni su pak bili okruženi grčkom ratnom mornaricom. Prije nekoliko tjedana je došlo do sudara dva broda, "vreli incident" kako su ga nazvali grčki mediji. Atena i Ankara se međusobno optužuju i prebacuju odgovornost jedna drugoj za sukob. Upravo od takvih incidenata strahuju stanovnici Kastelorizoa. Ovdje niko ne želi rat s drugom stranom: "Mi smo prijatelji i kao obitelj", kaže Tsikos. Ali čak niti to im nije najveća briga: već su se odavno navikli na napetosti s Turskom. Doduše, ove godine je gore nego inače, ali pravi problem je pandemija: "Prije korone smo imali vrlo intenzivne odnose. Svakog dana su prometovali brodovi s kojima smo mi išli u Kas i ljudi iz Kasa dolazili k nama. Uopće se može reći kako stvari gledamo slično. Nas kao ljude ništa ne dijeli", kaže Tsikos.

Medijska eskalacija

Već i zbog toga su brojni ljudi na Kasteloriozu ljuti kako se o ovom sukobu izvještava u medijima. Svaka država ima svoj način ophođenja s medijima, smatra Tsikos. Turska strana je možda malo agresivnija. No i grčki mediji jedva pridonose popuštanju napetosti, naprotiv: „Jedna televizijska ekipa je snimala mimoilaženje jednog grčkog i jednog turskog broda i prikazala to kao novi incident gdje su se brodovi umalo sudarili. Zapravo se ništa nije dogodilo.“

Nitko na otoku ne dvoji kako sukob postoji. S tim se ovdje oduvijek živi i u Kastelorizou i na drugoj strani u Kasu, ali bez izraza neprijateljstva. Medijsko uveličavanje sukoba nema veze sa životom tamošnjih ljudi: „Ono što gledamo na televiziji, nije točno“, kaže vlasnica restorana Nista Kontou. Zbog korone ona ima najgoru sezonu u posljednjih nekoliko godina. A obzirom da sad i mediji plaše ljude se brine i za ovo malo gostiju. „Naš otok je siguran“, tvrdi gostioničarka.

Više politički nego pravni spor

Gotovo 400 godina je Grčka bila dio Osmanskog carstva. Stvaranje današnje Turske i republike Grčke je bio proces pun krvavih bitaka s mnogo žrtava na obje strane. Rivalitet s istočnim susjedom, staro neprijateljstvo između pravoslavno-kršćanskih Grka i islamskih Turaka je, ne na kraju jer se tako uči i u školama, duboko u glavama ljudi. Tek sporazumom u Lausanneu 1923. godine su uglavnom određene današnje državne granice.

Alexandros Sarris je rođen u Ateni, predaje međunarodno pravo na Sveučilištu Amsterdam. Težište njegovog zanimanja je međunarodno pomorsko pravo. Njega brine stanje na istočnoj granici svoje domovine: „Erdogan govori o 'granicama svog srca'. No to nema ništa s pravim granicama. Pretpostavljam kako on misli na granice Osmanskog carstva.“

No dok retorika turskog predsjednika ekspandira, gospodarstvo njegove zemlje drastično slabi. Vrijednost turske lire je pala u bezdan. Dolazi li vojni sukob u pravom trenutku? „Ako me sve ne vara, postoji teorija kako se ekonomija ne zasniva na miru, nego na ratu. Možda su sve te ratne igre pokušaj barem pobijediti u gospodarskom ratu", kaže Sarris.

Ništa nije nerješivo

Kao stručnjak za pomorsko pravo, Aleksandros Sarris u sukobu Turske i Grčke jedva vidi neki pravni problem: "Pomorsko pravo je jedan od dijelova međunarodnog prava u kojem ima najmanje zagonetki. Veoma je pomno analizirano i dobro je obrađeno međunarodnom sudskom praksom. Ima tek veoma malo sivih zona i većina njih se odnosi na sporove s onu stranu 200 nautičkih milja od obale." Sukob u Egejskom moru nije nešto novo za to pravo: "Što god da se tamo dogodilo, na drugim mjestima je to već riješeno", kaže Sarris.

Sve je samo stvar pregovora. Ali da bi oni bili uspješni, obje strane moraju prihvatiti pravne okvire. U ovom slučaju je tursko i grčko očište potpuno različito. Atena se poziva na Konvenciju o pomorskom pravu UN-a iz 1982. godine. Po njoj, svaki pojedinačni otok ima vlastitu ekonomsku zonu, što bi uvelike ograničilo turske pretenzije na moru. Turska nije potpisala tu Konvenciju i tvrdi kako se ona ne može primijeniti u Egejskom moru. "Na jednoj strani Turska primjenjuje to pravo u Crnom moru gdje je proširila svoj suverenitet na 12 nautičkih milja. Ali kada je riječ o Egejskom moru, Ankara se ne osjeća kako se mora pridržavati tog pravila", konstatira Sarris.

Nakon što je istraživački brod Oruc Reis sad napustio sporno područje u istočnom Sredozemlju, napetost je popustila. Sarris tu sad vidi prostor za pregovore i na turskoj strani: "Turska je primorska zemlja i ne može joj se oduzeti njena prava. Ona ima pristup Egejskom, Crnom i Sredozemnom moru. Ona ima svoja prava, ali pitanje je kako ih provodi. U slučaju primorskih država ili susjednih zemalja krajnje granice kako ih određuje pomorska konvencija ne mogu biti realizirane jednostavno zato jer ne postoji dovoljno prostora ili se pretenzije preklapaju." Ima mnogo država na Sredozemnom i Egejskom moru. Dakle, mora se postići dogovor i onim zemljama koje žele realizirati svoje pravo, ne smije se prijetiti silom.

Sarris se ne bi čudio kad bi ubrzo počeli pregovori između dvije države, usprkos trenutnom stanju: „U povijesti su se već često stvarale napetosti prije nego što bi počeli pregovori." Tu želju svakako dijele i stanovnici otoka Kastelorizio i da Ankara i Atena okončaju svoj sukob. Oni trebaju pomoć kako bi nakon ovog ljeta s koronom opet stali na svoje noge. Dodatne probleme zbog vojnih borbenih pjetlića im doista ne trebaju.