Gužve su na cestama? Jeste li pokušali ići brodom?
1. kolovoza 2018
„Ja ne mogu vjerovati. Ne mogu vjerovati da je 10 sati, a mi imamo samo tri trake za ukrcaj pune, tri od deset", kazao mi je mladi zaposlenik trajektnog pristaništa u Valbiski na otoku Krku u subotu, 21. srpnja, tog prvog „udarnog vikenda“ turističke sezone. I doista, gužve koje se svakog vikenda već od jutra stvaraju na kopnu te na Krčkom mostu uzrokovale su da su niz klanac do trajektne luke vozila pristizala na kapaljku.
Ja sam, s dva kofera i moje dvoje male djece čekao autobus koji je iz Zagreba trebao stići u 10 i 30, a u 10 i 45 je trebao krenuti trajekt koji nas je trebao prebaciti na Cres. Autobus nas je do Malog Lošinja, gdje smo hvatali trajekt za Zadar, jer je to jedina opcija ako s Krka želite prema jugu, trebao dovesti nešto prije pola jedan.
Plan je bio ručati i možda se okupati u Malom Lošinju, a zatim trajektom uživati u ugodnoj, laganoj, vjerojatno pomalo dosadnoj plovidbi Kvarnerom do Zadra, gdje smo trebali stići iza 11 u noći. Izbjeći subotnje gužve na cestama i zamijeniti ih stress-free plovidbom.
Slavni trajekt u rezalištu
Koliko je već moguće, jer je pronaći autobusnu liniju koja će me povezati s brodskom tako da u istom danu stignem do odredišta bila prava umjetnost. Hrvatska od 2014. godine nema dužobalnu brodsku liniju, koja je ukinuta jer je bila nerentabilna, a pravila EU-a ne dozvoljavaju njezino subvencioniranje.
Slavni trajekt „Liburnija" tako je završio u rezalištu. Ministarstvo je još prije gotovo dvije godine donijelo odluku da se ponovno uvede linija Rijeka-Split-Stari Grad-Korčula-Dubrovnik (iz nekog razloga bez Zadra), ali s obzirom na „značajnija sredstva koja se trebaju osigurati iz državnog proračuna“ još se čeka analiza i studija koja bi iznašla optimalni model za takvu liniju, odgovorili su nam iz Agencije za obalni linijski promet. Jadrolinija to opisuje ovako:
„Riječ je o liniji za koju je potrebno osmisliti novi model, prilagođen novi trendovima i zahtjevima tržišta. Potrebno je definirati ticanje određenih luka, ne samo Rijeke i Dubrovnika, a krajnji cilj je povećati profitabilnost linije. Vremena kada je „Liburnija“ održavala liniju su definitivno prošla. Radimo na pronalasku tržišne niše i osmišljavanju modernog modela u suradnji s resornim ministarstvima", odgovorili su nam iz državnog brodara.
Bilo kako bilo, dok se takva linija ne uvede, osuđen sam na čekanje autobusa, kojega i dalje nije bilo, jer je čep na Krčkom mostu narastao na višekilometarsku kolonu u oba smjera. Mladić iz Valbiske je dobio što je htio, sve su trake za ukrcaj na trajekt bile pune, a ja sam se zabrinuto, s ogromnim koferima i malom djecom vrzmao kod točke za ukrcaj.
„Pričekat ćemo autobus, u kontaktu smo, ništa ne brinite", rekli su mi ljubazni Jadrolinijini djelatnici i - otplovili. Odmah je doduše stigao drugi trajekt, jer kad su gužve Jadrolinija plovi bez prekida, ali i njega sam bespomoćno gledao kako odlazi. Kava, sladoled za klince i zabrinuto pogledavanje na cestu kojom se spuštalo sve više automobila.
Autobus je nešto iza podneva ipak stigao. Karte su bile kupljene online, ali, a to treba pohvaliti, nikakvih problema nije bilo. Pokret čitačem QR koda i ukrcali smo se te krenuli prema Malom Lošinju uz stajanje po raznim živopisnim stajalištima na Cresu.
Specifičnosti lokalne ponude
U Malom Lošinju bili smo nešto poslije dva, pa nam je ipak ostalo vremena za ručak, no ako ste pomislili da biste negdje mogli ostaviti kofere, da ih ne vučete po žegi, prevarili ste se kao i ja. Na kolodvoru nema nikakve garderobe, ormarića ili sličnog.
Nema zapravo ni kolodvora. Postoji samo mali Autotransov objekt u kojem bi mogli, kako su mi ranije na telefon rekli u Turističkoj zajednici, biti ljubazni i pričuvati mi kofere. Možda bi i bili ljubazni, kad bi radili – Autotransovo prodajno mjesto u Malom Lošinju za vrijeme udarnog turističkog vikenda radi, naime, dvokratno, tek koji sat prijepodne i dva popodne.
Spasila me ljubazna djelatnica jednog drugog ureda, koji, međutim, ne smijem spomenuti jer je to što se sažalila nad ocem koji putuje s dvoje djece i tegli i dva kofera i odlučila mu ih pričuvati – protivno pravilima službe. Oslobođeni tereta, uživali smo u ručku u nekom od valjda stotinjak potpuno jednakih restorana na rivi.
Ukrcavamo se na trajekt, na kojem, nevjerojatno, nema gužve. „Nikad je nema, osobito za putnike bez automobila", rekli su mi kad sam se raspitivao za online kupnju karata unaprijed, no nisam želio riskirati. I opet, nikakvih problema a online kupljenim kartama nije bilo, čitač QR koda je pročitao kod s mobitela i ukrcali smo se.
Vrludanje među otočićima
I tako je otpočela zadnja faza ovog kompliciranog putovanja koja je trajala gotovo sedam sati, od pola pet popodne, do 23 sata u noći. S putovanjem autobusom i čekanjem – ukupno 13 sati. Trajekt „Lastovo" je stao na Premudi, Silbi, Olibu i Istu, vrludajući među otočićima kao da je kakva jedrilica.
To je tim otocima gotovo i jedina veza sa Zadrom, jer katamaran (koji ide ujutro iz Pule i koji je recimo s Krka nemoguće uhvatiti osim ako imate auto, u kojem vam slučaju i opet ne treba katamaran) staje na Malom Lošinju i Silbi, ali na drugim otocima ne.
To je zapravo jedan od glavnih problema povezivanja otoka, kaže za Deutsche Welle novinarka Zadarskog lista, dopisnica Hine i osnivačica portala nasiskolji.hr Andrina Luić, koja i sama živi na otoku Ugljanu. Želi li, posebno zimi, poslom do Silbe ili Premude, nema šanse da to može obaviti u istom danu, a ako i može, mora ići preko Zadra. Linije su, naime, smišljene tako da otočane povezuju s kopnom i omogućuju im navečer povratak, no rijetko omogućuju da s kopna stignete na neki otok i vratite se.
Kakva je to pomorska država, pita se Luić koja ističe da prave orijentacije na povezivanje otoka nije bilo od Savke Dabčević Kučar i njene ideje o plavoj magistrali tamo za Hrvatskog proljeća, no nakon njegove propasti, stvar je zaboravljena. Svu apsurdnost situacije pokazuje primjerice otok Lastovo, koje donedavno nije uopće imalo vezu sa svojim županijskim središtem, već se do Dubrovnika išlo preko Splita, pa dalje autobusom. Sad veza postoji. Utorkom i četvrtkom.
Istina jest, kao što ističu stručnjaci, da povezati čak 62 otoka nije jednostavan zadatak, A Paola Vidović iz Agencije za obalni linijski promet na upit DW-a odgovorila je da se svake godine u studenom Agencija konzultira s lokalnim vlastima, županijama, te autobusnim i drugim prijevoznicima ne bi li pokušala uskladiti sve linije i istovremeno maksimalno zadovoljila potrebe otočana.
Međutim, unatoč 310 milijuna proračunskih kuna koje odlaze na održavanje linija, očito Hrvatskoj treba još neki model povezivanja otoka međusobno, a poseban je problem što više ne postoji dužobalna linija.
S obzirom na gužve, brod je brži!
Međusobnu povezanost otoka puno bi bolje obavljali mali brodovi i mali koncesionari, kaže novinarka Andrina Luić. Godinama se najavljuje raspisivanje županijskih koncesija za međuotočno povezivanje manjim brodovima, bez subvencija, a nešto se po tom pitanju i dogodilo u Primorsko-goranskoj županiji gdje su neki mali brodari dobili dozvole za linije Crikvenica-Šilo i Vrbnik, a ovaj se novinar prošle godine malenim brodom vozio i iz Cavtata u Dubrovnik, no to je daleko premalo za jednu zemlju koja navodno ima pomorsku orijentaciju i želi razvijati život i turizam na svojim brojnim otocima.
A da interesa za alternative prepunim autocestama ima svjedoči i jedna švicarska obitelj koju sam upoznao na svome putovanju brodom. Ljetovali su kamperom na Malom Lošinju i nakon toga odlučili nastaviti ljetovanje južnije. S obzirom na kilometarske kolone na cestama, brod im se pokazao kao pametnija, brža, a svakako ljepša, pa i romantičnija opcija.
A ako je dužobalna linija gubila putnike kako se gradila autocesta, sada kada autocesta postaje sve zagušenija, ona sve više opet ima smisla.