Hajduk: pobjegao u partizane, odbio JNA
23. rujna 2009
Splitski bijeli su na stadionu San Nicola ispred više od 40.000 gledatelja 23. rujna 1944. odigrali utakmicu s reprezentacijom britanske vojske. O toj utakmici svjedoči nam je danas jedini živi hajdukovac iz tog vremena - golman Hrvoje Čulić:
"Onda nisam branio, bio sam rezerva. Sve je bilo dobro u prvom poluvremenu kad je bilo je 2:2, ali kasnije smo pali. Nismo imali snage. Ali, da ste vidjeli te naše ranjenike, te naše koji su bili u Italiji u bolnici, kako su došli i kako su navijali. Ta igra Hajduka je bila njima odušak."
Mediteranska turneja „bilih“
Za Britance su igrali istaknuti profesionalci i ta utakmica je završila njihovom pobjedom 7:2. Hajduk se kasnije revanširao u oslobođenom Splitu i golom Frane Matošića u lijevi gornji kut pobijedio je 1:0. Ti rezultati danas nisu važni, a nisu bili previše važni ni u vrijeme kad su se te utakmice igrale.. Važnije je bilo ono između tih njih - Hajdukova turneja mediteranskim obalama Europe, Afrike i Azije. Iz Italije su krenuli na Maltu, pa dalje... Djelovali su i politički, objašnjavali su istinu o ratu u Jugoslaviji i onima koji su bili za kralja.
"Hajduk je mnogo pomogao našim ljudima po Mediteranu koji se nisu mogli opredijeliti. Mi smo njima objasnili situaciju i mnogi su se Splićani vratili kući. I to je bila uloga Hajduka, ne samo nogomet", sjeća se danas 86 - godišnji Hrvoje Čulić.
Igrao je Hajduk i u sjevernoj Africi, u Egiptu. Igrali su i s hrvatskim izbjeglicama u El Shattu, na pijesku sinajske pustinje. "Igrali smo s našim ljudima koji su tamo bili. Opet je došlo do zbližavanja, do tumačenja, do objašnjena situacije..."
Velika počast u Bejrutu
Najveća počast partizanskom Hajduku stigla je u Bejrutu. Postao je počasna momčad Slobodne Francuske. "Igrali su u Bejrutu protiv momčadi francuske vojske. Nakon toga je Hajduk dobio povelju da je počasna momčad Slobodne Francuske koju je potpisao sam general De Gaulle", o tome je svojevremeno svjedočio dugogodišnji predsjednik Hajduka Ante Jurjević Baja.
Kad je rat završio bilo je pokušaja da Hajduk ostane djelovati kao momčad Jugoslavenske narodne armije (JNA). Hajduk je to odbio, govorio je Ante Jurjević Baja, isto kao što je odbio i postati klub Jugoslavenske ratne mornarice.
Sljedeća stranica: Hajduk odbio postati klub JNA
Hajduk odbio postati klub JNA
Hajduk je za razliku od drugih istaknutih prijeratnih klubova uspio zadržati svoje ime zahvaljujući upravo činjenici što se priključio antifašističkom pokretu. No, devedesetih godina ta povijest splitskih bijelih se preskakala. Na fotografijama u klupskim vitrinama retuširali su se dresovi s crvenom zvijezdom, a iz memoranduma je izbrisan podatak da je Hajduk počasna momčad Slobodne Francuske. Tome su se mnogi čudili, kao i publicist Ante Jelaska:
"A samo zamislimo što bi to značilo jednome Ajaxu ili jednome Anderlechtu da nosi, da je zaradio u tom paklu 2. Svjetskog rata ovakav strašno jak i značajan naziv! Što bi se oni time hvalili, što bi oni isticali, a mi smo to izbrisali, mi smo to sakrili."
Proslava u ilegali…
U vrijeme skrivanja povijesti, godine 1994., stari Hajdukovi igrači su proslavili gotovo u ilegali, daleko od klupskih prostorija u Poljudu, pedesetu obljetnicu odlaska u partizane, kad su na dan Sv.Duje iz Splita otišli na slobodni Vis i obnovili klub.
Danas je drugo vrijeme: U Poljudu je postavljena izložba o partizanskom Hajduku, a uz visoke uzvanike komemoriran je i veliki događaj iz Barija. Na Poljudu je odigrana i utakmica između Hajduka i nogometne reprezentacije britanske vojske.
Konačno su se i u Hajduku sjetili da su bili prvaci Europe u vrijeme kad se nogomet u njoj baš nije ni igrao. Bili su prvaci jer su iz savezničkih aviona bacani letci u kojima se pozivalo europske sportaše da se ugledaju na nogometaše iz Splita.
Autor: Goran Vežić, Split
Odg. ur.: S. Matić