Hitlerova ljubavnica u novom svjetlu
3. ožujka 2010Rezultat istraživanja „stvarne slike koja se nalazi iza legende, iza uobičajenih klišeja o Evi Braun i Adolfu Hilteru“, kako je svoju namjeru objasnila sama autorica, i objavljenog u knjizi „Eva Braun – život s Hitlerom“ ravan je senzaciji. Njemačkoj povjesničarki Heike Görtemaker pošlo je za rukom doista proniknuti do prave osobe Eve Braun koja je očigledno ipak bila mnogo više od obične priglupe (i atraktivne) plavuše, površne i politički naivne, kakvom su je do sada uvijek predstavljali kako Hitlerovi biografi tako i njegovi ondašnji najbliži suradnici, poput arhitekta Alberta Speera.
„No, Eva Braun je itekako dobro znala što želi i u svakom trenutku što radi. Veza s Hitlerom omogućila joj je pristup društvenim krugovima u koje inače, s obzirom na ( malograđansko) porijeklo nikada ne bi dobila pristup“, kaže autorica. No, u biografiji Heike B. Goertemaker, čitaoci neće samo pronaći portret jedne iznenađujuće snažne ženske ličnosti već i sasvim novu sliku odnosa između Eve Braun i njezinog ljubavnika. Samim time, ova knjiga baca i sasvim novo svjetlo na Hitlera prikazujući ga ne samo kao „samog vraga“, već i kao osobu koja je itekako posjedovala privatni život usprkos činjenici da ga u skladu s propagandom takozvanog Trećeg Reicha, nije smio imati.
Vjerna do smrti
Tada 40-godišnji Hitler upoznao je Evu Braun kod svog osobnog fotografa Heinricha Hoffmanna kod kojeg je ova, tada 23-godišnja nacional-socijalistica radila kao asistentica. On joj je navodno odmah počeo udvarati, no bez ikakvih namjera za nekom čvršćom vezom. Nju su, prema knjizi njemačke povjesničarke, vjerojatno uspjeli učvrstiti tek dva pokušaja samoubojstva Eve Braun. „Time mu je pokazala da mu je vjerna do smrti, da je spremna svoj život živjeti prema njegovim uvjetima“, objašnjava Görtemaker i dodaje da upravo u tome očigledno leži „osnova njezine karijere“.
A nju je Eva Braun očigledno ipak imala – daleko od očiju javnosti, „sakrivena“ na Obersalzbergu kod Berchtesgadena u Bavarskoj, na Hitlerovom privatnom imanju. Ovdje je ona bila vladarica, prva dama kuće u kojoj su se isto tako vrlo često susretali članovi nacional-socijalističke vlade. Filmski materijal iz ovog vremena koji prikazuje „scene iz privatnog života“ većinom je snimala sama Eva Braun. I već se ovdje, na insceniranim, unaprijed vrlo dobro osmišljenim kadrovima koje prikazuju Hitlera kao obiteljskog čovjeka koji voli djecu, primjećuje osoba Eva Braun koja sudeći prema ovim snimkama – niti je bezazlena, niti priglupa a najmanje nepolitična.
Njezine snimke kao i bezbrojne fotografije na kojima je Hitler „u krugu prijatelja“, postale su čvrstim dijelom ondašnje propagande.
Suprug svih njemačkih žena
Autorica u svojoj knjizi isto tako vrlo dobro objašnjava razlog zašto Hitler Evu Braun ne samo da nikada ( ili barem, do „posljednjih pet minuta života u bunkeru“) nije želio oženiti već ju je takoreći „sakrio“ u bavarska brda.
„Zadnje što je Hitleru bilo potrebno bila je neka supruga koja bi k tome još i zanovijetala ili bi na primjer tražila razvod. Za ono što je on želio, u čemu je vidio svoju misiju, nije mu bila potrebna obitelj. Njemu je bilo važno održati taj takozvani „mit o Führeru“, predodžbu o vječitom neženji koji se ne može vjenčati budući da je „suprug svih njemačkih žena i otac svoj njemačkoj djeci“, kaže autorica.
No, kako je doista u stvarnosti izgledao odnos između Hitlera i Eve? Heike B. Görtemaker tvrdi da ju je on volio. „Za to ne postoji ni najmanja sumnja. Usprkos činjenici da niti u nju nije imao puno povjerenje, i da ona nije odgovarala slici „idealne njemačke supruge“, Hitler ju je volio, prema njoj je uvijek bio velikodušan i omogućio joj život sa svim privilegijama; putovanjima i zabavama usred samog rata“ kaže povjesničarka i dodaje da se upravo u tome može primjetiti i neka druga dimenzija njegove osobe.
„Do sada je uvijek bilo tako da se na njega gledalo kao na „vraga“, kao na osobu kojoj nitko nije bio potreban a najmanje koja bi trebala neku ženu. No, očigledno je bilo drugačije. Hitler je u Evi Braun imao veliku psihološku podršku, njezina blizina mu je bila jako bitna. Ona nije bila samo važna u trenucima opuštanja i zabave, kako se do sada obično na njihov odnos gledalo, već ga je ona podržavala i u njegovim stanovištima i to do samog kraja – do propasti tzv. Trećeg Reicha. Ona očigledno nije bila niti žrtva a niti neka bezazlena pratnja, osoba koja ne razmišlja svojom glavom. Naprotiv. „ zaključuje na kraju Heike B. Görtemaker.
Autor: ard / Željka Telišman
Odg.ur.: S. Matić