'Hitlerove pomoćnice': zločini bez kazne

Ako je za vjerovati povjesničarki Wendy Lower, nacistički genocid je počeo u bolnicama. "Prva metoda bile su tablete za spavanje, injekcije i izgladnjivanje do smrti. Prve žrtve bila su djeca", piše američka autorica u svojoj knjizi "Hitlerove pomoćnice", koja je nedavno prevedena i na njemački jezik. Ona tvrdi da su bolničarke smrtonosnim injekcijama ubile na tisuće invalidne djece. To je samo jedan od brojnih primjera pomoću kojih Wendy Lower oslikava ulogu žena u nacionalsocijalističkom režimu.

Nisu birale sredstva u karijeri

"Prve nacionalsocijalističke ubojice nisu bile čuvarice u koncentracijskim logorima nego bolničarke", piše autorica i ističe da genocid nije počeo u plinskim komorama nego na mjestima na kojima su progonjeni u stvari očekivali pomoć. Američka povjesničarka je istražila životne priče bolničarki, učiteljica i tajnica te objavila 13 portreta. Neke od tih žena su se svjesno odlučile za karijeru u Hitlerovoj Njemačkoj i nisu birale sredstva kako bi napredovale. One su postale svjedokinje, sudionice i počiniteljice mnogih zločina, piše Wendy Lower.

Trećina ženskog stanovništva nacionalsocijalističke Njemačke, oko 13 milijuna žena, aktivno je sudjelovala u brojnim organizacijama, a do kraja rata je konstantno rastao i broj članica Hitlerove stranke NSDAP. U Savezu njemačkih djevojaka (Bund Deutscher Mädel) mlade su žene mogle naučiti koristiti oružje. "Hitlerove pomoćnice bile su revnosne upraviteljice, kradljivice, mučiteljice i ubojice", zaključuje američka povjesničarka i iznosi podatak da je najmanje milijun žena otišlo na istočnu bojišnicu.

Dobrovoljno sudjelovanje u zločinima

Sliku žene bez skrupula autorica, među ostalima, ocrtava i na primjeru Liesel Willhaus, supruge zapovjednika zloglasnih SS postrojbi u koncentracijskom logoru kod ukrajinskog grada Lavova. Ona je u nacionalsocijalističkom aparatu djelovala još od 1934. godine, pa je tako i upoznala svog supruga. Slijedila ga je i u Ukrajinu, zajedno sa zajedničkom kćerkicom. Očevici su kasnije ispričali da je sa svog balkona pucala na židove u koncentracijskom logoru, pa čak i u nazočnosti svog djeteta.

Autorica je proučavala iskaze samih počiniteljica, ali i svjedoka. I pri tome je došla do otrežnjujućeg zaključka: nakon sloma Hitlerovog režima karijera tih žena je, doduše, prekinuta, ali vrlo malo ih je odgovaralo za zločine. "One su se vratile kući u ruševine nacističke Njemačke i pokušale prikriti svoju kriminalnu prošlost", objašnjava Wendy Lower. I Liesel Willhaus nisu dokazana njezina zlodjela. "Ona nije imala službeni položaj unutar nacionalsocijalističke mašinerije i zato nema dokumenata iz tog doba koji bi potkrijepili iskaze svjedoka", piše američka povjesničarka. "Ona je bila na mjestu zločina i javno počinila masovno ubojstvo, ali pravno nije mogla biti pozvana na odgovornost."

Wendy Lower u svojoj knjizi daje zastrašujuću sliku žena koje su sudjelovale u masovnim ubojstvima. I to dobrovoljno. Njih na to nitko nije prisiljavao. "Da su odbile sudjelovati u ubojstvima židova, ne bi bile kažnjene", ističe američka autorica.