Hitra i cjelovita istraga novog neonacističkog terora

Još nema svih dokaza, ali već indicije daju stravičnu sliku: po svemu sudeći, u više od dvanaest godina je neonacistička skupina iz Zwickaua s istoka Njemačke ubila deset osoba, većinom stranaca i izvršila desetak pljački banaka. I čitavo to vrijeme, nikome nije palo na pamet kako iza tih, takozvanih "Döner-ubojstava", ne stoje pojedinačni slučajevi obračuna među useljenicima, nego sustavno provođenje ideologije mržnje desnih ekstremista.

Kako se tako nešto moglo dogoditi u Njemačkoj, zemlji u kojoj policija raspolaže s dovoljno sredstava i načina da otkrije zločin? Njemačko ministarstvo unutarnjih poslova se sada pravda kako "nije bilo pouzdanih tragova" koji bi vodili do desnoeksremističke scene. Ali, jesu li se nadležne službe prije svega bavile navodnim muslimanskim teroristima? Ili je možda točna optužba kako su ekstremni desničarski stavovi ipak još donekle prihvatljivi u društvu? Ili su možda informanti njemačkih tajnih službi namjerno krili takve informacije ili željeli spriječiti da one izađu u javnost?

"Oslobođene" zone u provinciji

Na sva ta pitanja se moraju naći odgovori - cjeloviti, bez obzira tko bi mogao biti pogođen i ti odgovori moraju doći brzo. Tako je najavila Vlada - i to je dobro. Ali ipak, ovdje nije samo riječ o političkom rasvjetljavanju, nego uz ovo otkriće serije nasilja treba uslijediti i široka rasprava o useljenicima u Njemačkoj u čitavom drušvu kako bi se se konačno prestala širiti neonacistička ideologija sljepila i mržnje po mračnim kutovima, u provinciji, seoskim krčmama i udrugama gdje se razgovara "među svojima".

Proteklo je gotovo 20 godina od kako su neonacisti bacili Molotovljeve koktele na kuću u Möllnu gdje su živjele dvije obitelji porijeklom iz Turske. To je bio zločin koji je pobudio pažnju u čitavoj Njemačkoj, ali i u inozemstvu. Ova serija zločina koja je sada otkrivena pokazuje da su rasističke ideje još uvijek prihvatljive u nekim dijelovima društva. U nekim područjima bivše istočne Njemačke se neki neonacisti zovu "gazdama" u svom kraju, proglašavaju svoja sela "oslobođenima" ili "nacionalnim" zonama. Na proslavama se ore nacističke pjesme i ne oklijeva se terorizirati svakoga tko misli drugačije - bio on stranac ili "samo" drugih političkih stajališta.

Prostor za neku drugu, ružnu Njemačku

Oni nigdje nisu većina - ali oni se proglašavaju vođama jer su i nasilno spremni provesti svoje nacističke ideje i zato jer mogu računati na tihe simpatizere - ili na sve one koji radije šute. Tu vreba najveća opasnost i tome se moramo suprotstaviti javnom raspravom o desnom ekstremizmu.

Usprkos činjenici da već desetljećima u Njemačku dolaze ljudi iz svih dijelova svijeta kako bi ovdje živjeli i radili, u našem društvu se šire paralelni sustavi razmišljanja i takve strukture. One su se oprostile od naših temeljnih demokratskih vrijednosti. Za njih je "stranac" u pravilu kriv za sve i meta je slijepe mržnje. Prije svega kod onih koji se ionako osjećaju gubitnicima, s obzirom na nezaposlenost ili nedostatak perspektive za budućnost. Tako je to bilo još i u srednjem vijeku i u tome se ništa nije promijenilo - usprkos politici useljavanja, usprkos okruglim stolovima i mnogim političkim apelima.

Je li to tako bilo i u slučaju netom otkrivene "Skupine iz Zwickaua", to mora još utvrditi istraga, ali to im nikako ne može služiti kao izlika. U europskoj usporedbi Njemačka ima nešto više useljenika nego što je to prosjek, oko deset posto građana su oni koji su odnekud došli kako bi ovdje našli mjesto za prihod i život. Ali nismo samo obvezni prema tih devet milijuna ljudi, nego na temelju našeg demokratskog Ustava i takvih načela smo obvezni ugušiti u korijenu novi neonacistički teror. Inače ćemo prokockati i našu budućnost, gospodarsku produktivnost, ali i integritet našeg društva.

Autorica: Ute Schaeffer (aš)

Odg. ur.: D. Dragojević