Homoseksualci u Njemačkoj - vječita borba

Intervju koji je kandidat za predsjednika CDU-a a time i mogući kancelarski kandidat, Friedrich Merz, prije nekoliko dana dao tabloidu „Bild" izazvao je zaprepaštenje, čak i u redovima njegovih demokršćana. Merz je bio upitan bi li s rezervom gledao na to da jedan homoseksualac postane kancelar. Merz je prvo rekao „ne", ali onda je pojasnio: „Pitanje seksualne orijentacije nije stvar javnosti. Sve dok je u zakonskim okvirima i dok ne pogađa djecu, to je za mene, međutim, krajnja granica – to nije tema javne diskusije".

Kritičari su se zapitali, zašto nekadašnjem šefu zastupničke grupe CDU-a u Bundestagu padaju na pamet zaštita djece i moguća kršenja zakona kad pomisli na homoseksualce? I nije se zapitao samo Jens Spahn, njemački ministar zdravlja, također iz redova CDU-a i homoseksualac, nego su se zapitali i mnogi drugi.

Homoseksualnost je bila kažnjiva do 1969.

Predrasude, sumnjičenja i progon homoseksualaca i lezbijki imali su u poslijeratnoj Njemačkoj dugu tradiciju, bez obzira na to što veliki dio njemačkog društva u međuvremenu prihvaća homoseksualce.

Homoseksualnost je do 1969. bila kažnjiva, jer je u Zapadnoj Njemačkoj bio na snazi zakon još iz vremena kada je Njemačka bila carstvo, a koji je u nacističkoj diktaturi dodatno pooštren. Paragraf 175 Krivičnog zakonika je glasio: „Muškarac koji vrši bludne radnje s drugim muškarcem ili dopusti da se na njemu vrše bludne radnje, bit će kažnjen zatvorom".

Još 1957. Ustavni sud Njemačke objasnio je da je ovaj zakon u skladu s Ustavom. I DDR je također preuzeo ovaj zakon iz nacističkog vremena.

Prva otvaranja kroz društvene pokrete

Studentski pokret 1968. i nakon toga nastali socijalni pokreti doveli su do napretka na zapadu. U borbi za ravnopravnost homoseksualaca prednjačile su žene i grupe koje su se borile za ljudska prava – kao na primjer kada je 1992. u „Akciji matičar" 250 istospolnih parova predalo zahtjev kod matičara za vjenčanje.

Ali, tek 2001. je socijaldemokratsko-zelena vlada tadašnjeg kancelara Gerharda Schrödera, usvojila tzv. „životno partnerstvo". Bio je to mali, ali značajan korak u borbi za ravnopravnost u Njemačkoj.

Nisu svi u Bundestagu digli ruku za „Brak za sve"

Šesnaest godina kasnije, 2017, uslijedilo je povijesno glasanje u Bundestagu za „brak za sve". Od 309 zastupnika iz redova Kršćansko demokratske unije (CDU) i Kršćansko socijalne unije (CSU), njih 225 glasalo je protiv.

Kancelarka Angela Merkel pledirala je prije glasanja zastupnike Unije oslobodila od obveze glasanja po stranačkoj liniji.

Političari se izjašnjavaju

Posebno su važne bile javne objave političara da su homoseksualci. Tako je 2001. socijaldemokratski gradonačelnik Berlina, Klaus Wowereit, na stranačkoj konvenciji izrekao sada već čuvenu rečenicu: „Ja sam gej i dobro je da je tako!" Kasnije je objasnio da je to izrekao javno, jer je znao da tabloidi spremaju tekstove o njegovoj homoseksualnosti.

Iste godine je u Hamburgu Ole von Beust, političar CDU-a, izabran za gradonačelnika – javna osoba koja također nikada nije skrivala svoju homoseksualnost. I nekadašnji, u međuvremenu preminuli bivši ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle (FDP) je zbog toga što je otvoreno živio svoju homoseksualnost doprinijeo širokom prihvaćanju homoseksualaca.

Još uvijek diskriminacija

U javnim raspravama, što je također potkrijepljeno ispitivanjima javnog mnijenja, postignuto je mnogo kada je riječ o ravnopravnosti homoseksualaca u Njemačkoj. Stoga mišljenje koje je iznio Friedrich Merz zvuči kao da dolazi iz nekih davnih vremena. Ali, u mnogim oblastima još uvijek vlada suzdržanost prema homoseksualcima.

Aktualna studija njemačkog Instituta za istraživanje privrede (DIW) i Sveučilišta Bielefeld pokazala je da je 30 posto homoseksualaca diskriminirano na radnom mjestu, a trans-osoba čak više od 40 posto. Upravo zbog toga, gotovo trećina homoseksualnih osoba seksualnost krije od svojih kolega.

Zbog toga su važne inicijative poput one njemačke ministrice obrane, Annegret Kramp-Karrenbauer (CDU), koja sada što prije želi predstaviti Zakon o rehabilitaciji i obeštećenju homoseksualnih vojnika Bundeswehra, koji su od 1955. do 2000. sustavno diskriminirani. Izgleda da se mukotrpna i duga borba za ravnopravnost nastavlja.