Hoće li Talijani opet "bunga-bunga" Berlusconija?
24. veljače 2013
Makar brojne televizijske postaje medijskog tajkuna - i trostrukog bivšeg premijera Berlusconija uporno emitiraju sladunjave reklamne spotove svog šefa, zvijezda ovih izbora koji se održavaju u Italiji ove nedjelje i ponedjeljka (24. i 25.2.) je netko drugi: Beppe Grillo, komičar i glumac koji svojom "tsunami" turnejom po Italiji zabavlja tisuće građana zajedljivim primjedbama. Blagoglagoljivost profesionalnog zabavljača ne osporavaju ni njegovi protivnici - i zato se zapravo niti ne usuđuju s njim suočiti se pred kamerama.
Njegov pokret "Pet zvijezda" je već polučio uspjehe na komunalnim i lokalnim izborima, a sad je cilj i nacionalni parlament. On se glasno protivi planovima dosadašnjeg premijera Montija za štednjom, baš kao što se protivi i planovima o produženju radnog vijeka: "U mirovinu sa sedamdeset? Neka Monti sam ode u mirovinu. Mi želimo mirovinu sa šezdeset - i basta!"
Prema posljednjim ispitivanjima, taj prosvjedni pokret komičara podržava gotovo svaki peti birač u Italiji i lako bi se moglo dogoditi da postane jezičac na vagi koji će odlučiti slijedećeg premijera. Ali njegovi politički protivnici - za sada - ne žele niti razmišljati o mogućoj koaliciji s tim komičarom kojeg je teško zaustaviti i u brbljavosti, i u političkoj naklonosti Talijana.
Sve se zna - i ipak se bira
Mada je i on na oštrici njegovih viceva, politički gledavši je Beppe najbliži Berlusconiju - ali se bivši premijer za sada drži provjerenog recepta: popularnosti njegovog partnera, Lege Nord na sjeveru Italije, njegove televizije i obećanja koja dijeli šakom i kapom. Tako je obećao i ukidanje poreza na prvu nekretninu u posjedu, baš kao i povrat poreza koji je plaćen za 2012. Talijani dobro znaju da Berlusconi baš nikad ne ispunjava obećanja koje daje. Znaju i da se protiv njega vode tri sudska postupka, a mogu znati i da je baš za njegove vladavine dug Italije odletio nebu pod oblake.
Znaju i za bunga-bunga proslave, za "profesionalne ljubavnice" i rastavu braka, za utaju poreza u njegovim tvrtkama, za korupciju, nepotizam, za vezu s organiziranim kriminalom i nestručnost baš svake njegove vlade. Ali ga i - biraju, uvijek iznova, 1994. 2001. i opet 2008. Da li će biti pobjednik i ovaj put, jer talijanski izborni sustav "nagrađuje" stranku koja osvoji najviše glasova - to se baš nitko sa sigurnošću ne usuđuje reći.
Alternativa je talijanski zaokret ulijevo, koaliciji socijaldemokrata, stranke zelenih i još jedne stranke ljevice na čijem je čelu Pier Luigi Bersani. I on osvaja glasove zahtjevima da se prestane štedjeti preko džepova građana i ukidanjima radnih mjesta, ali u osnovi je spreman nastaviti mjere stabilizacije gospodarstva Italije koje je počeo dosadašnji premijer Monti.
Kancelarka bolje da - šuti
Talijanski propisi nalažu da posljednje ispitivanje javnog mnijenja smije biti dva tjedna prije izbora. Prema posljednjem ispitivanju, Bersanijeva koalicija je bila u vodstvu - ali su dva tjedna veoma mnogo vremena za građane zemlje koji su ionako razočarani u politiku i njihove političare i veliko je pitanje, što će konačno zaokružiti na izbornim listićima.
No ipak je prilično izvjesno kako neće biti baš osobito mnogo onih koji će zaokružiti brže-bolje sklepanu koaliciju dosadašnjeg premijera Maria Montija. Doduše, i njemačka kancelarka Merkel je na pitanje, što će učiniti Berlin ako pobjedi Berlusconi je tek uvijeno odgovorila kako se nipošto ne želi miješati u odluku Talijanki i Talijana, ali i da se mogu "podržati" napori koje je u stabilizaciji talijanskog gospodarstva poduzela vlada Montija.
Ako se sjetimo otvorene podrške koju je njemačka kancelarka izrekla uoči izbora u Francuskoj, treba se sjetiti i uvjerljivog poraza Merkeličinog favorita, Sarkozya. Njemačka politika, osobito na jugu Europe, u ovim danima nipošto nije popularna. A obzirom na već poznate Berlusconijeve primjedbe o Njemačkoj i Nijemcima - makar su ponekad prelazile i granice uvrede i dobrog ukusa - čini se da je čak i to dodatni bod na ovim izborima za "bunga-bunga" Berlusconija.