Hrabro njemačko kazalište

Njemačka kazališta imaju raznovrstan i bogat program. Godišnje se na velikim scenama odigra i do 20 premijera. Pedantni Nijemci zabilježili su da se na njihovim scenama najčešće izvodi Goetheov „Faust“, Büchnerov „Vojcek“ Lessingov „Natan mudri“, zatim Shakespeareovi „Romeo i Julija“ i „San ivanjske noći“, ali i moderni komadi Yasmine Reze, Jordija Galcerana. Sveukupno ovdje postoji 145 državnih i 280 privatnih kazališta te 130 opernih kuća.

Kompromis između klasike i radikalnog koncepta

Marina Hellmann, scenografkinja iz Srbije koja već 20 godina radi u Njemačkoj i Europi, kaže da je na njemačkim scenama prisutna i klasika i moderni komadi. „Posljednjih sezona se dosta igra Shakespeare i Čehov, a često se rade dramatizacije suvremene njemačke literature. O repertoaru odlučuje intendant (direktor) s timom dramaturga i to godinu dana unaprijed. Velika kazališta se trude njegovati suvremenu dramu i mlade njemačke pisce. Postoji čak i festival mladih autora, a djelo autora koji pobijedi postavlja se na više scena u Njemačkoj.“

Marina Hellmann kaže da i njemačka kazališta rade kompromise u stvaranju programa. „Da, to rade intendanti. Intendant mora organizirati sezonu tako da može postaviti i nove tekstove i radikalne koncepte, a to znači one s neizvjesnim ishodom. U isto vrijeme mora osigurati neku vrstu „sigurnosti“ s klasicima i mjuziklom. Sezona mora biti uravnotežena.“

U operi se najčešće izvodi Mozartova „Čarobna frula“, Puccinijevi „Boemi“, Verdijevi „Rigoletto“ i „Traviata“. Marina Hellmann drži da je najveći napredak u njemačkom kazalištu napravljen baš u operi. „Opera se u Njemačkoj u zadnjih deset godina jako promijenila. Rade se jako moderne postave. Isprobava se neka vrsta novog opernog izraza koji korespondira sa suvremenim gledateljem. Opere se režiraju tako da ih publika može razumjeti kao dio sadašnjosti i dio povijesti.“

Velika ulaganja, ali i trud

Ne bismo sada govorili o novcu, mada od njega naravno uvelike ili prvenstveno ovisi kazališni repertoar. Napomenut ćemo samo da se u kulturu ulaže mnogo i da osim države o kazalištima brinu i savezne pokrajine. Upravo zato su ona i regionalno podijeljena. Marina Hellmann kaže da to jamči visoku kvalitetu kazališnog programa. „To znači da kazališta ne postoje samo u velikim gradovima nego i u sasvim malim mjestima. To je jako dobro jer je kultura vrlo prisutna i postavljaju se fantastične predstave čak i u takozvanoj trećoj ligi.“

„Njemačko kazalište slovi za jedno od najboljih u Europi. Tu činjenicu sasvim sigurno može zahvaliti velikim ulaganjima i trudu koji se ulaže u kulturu i kazalište“ kaže , scenografinja Marina Hellmann. „Nijemci puno investiraju u kulturu. Osim toga, njemačko kazalište, redatelji i glumci su slobodni. Oni riskiraju, bave se istraživanjem glumačkog izraza, prostora i teksta. Pronalaze nove načine za prikazivanje nekog teksta, ne ograničavaju se na ilustraciji. Hrabri su“, zaključuje Hellmann.

Autorica: Željka Bašić-Savić

Odgovorni urednik: Željka Telišman