Hrvatski građani se ne žele baviti 'balkanskim primitivcima'

Hrvatski premijer Andrej Plenković potvrdio je da je oko izmjena izbornog zakona Bosne i Hercegovine izravno komunicirao s predstavnikom međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christianom Schmidtom. Pregovori su, kazao je novinarima, bili dugi, temeljiti i diskretni. No posao mu je, priznao je Plenković, pokvario hrvatski predsjednik Zoran Milanović.

„Milanović ga je toliko izvrijeđao. Čovjeku je, nakon što je vjerojatno odlučio ispraviti nepravde i ranije odluke visokih predstavnika, a kada je čuo što mu je sve izgovorio javno u mikrofone, vjerojatno malo splasnuo entuzijazam da ispravi nepravde prema Hrvatima“, izjavio je premijer. Pa je još jednom javno pozvao Schmidta da „ispravi loše odluke njegovih prethodnika“ te da ignorira uvrede koje mu je predsjednik Zoran Milanović uputio.

Analitičari i novinari ovaj poziv tumače dvojako; dok neki misle da je riječ o uplitanju u unutarnje stvari druge države, drugi, koji su u bitno većoj skupini, smatraju da je Plenkovićevo utjecanje legitimno zbog ustavne obaveze brige za Hrvate u BiH, ali i hrvatskog potpisa na Daytonskom sporazumu. A zapravo, iako su deklarativno u sukobu, Plenković i Milanović su na istoj strani što se susjedne države tiče – Hrvati i samo Hrvati trebaju birati svog predstavnika u Predsjedništvu BiH.

Politički konsenzus oko potrebe izmjene zakona koji reguliraju izbore u BiH u Hrvatskoj zaista postoji, potvrđuje politički analitičar Žarko Puhovski. Kaže da praktički sve parlamentarne stranke to prihvaćaju. „Razlika postoji samo u taktici, jer predsjednik države Zoran Milanović zaoštrava retoriku, a premijer Andrej Plenković ublažuje. No načelno je to zajednički stav. Na istoj su liniji, iako to ne vole priznati“, govori Puhovski za DW.

Međunarodna zajednica kao četvrti konstitutivni faktor

No mogu li se nastojanja hrvatskog državnog vrha pomiriti s presudom Sejdić-Finci? Koliko je sve skupa kompatibilno s 14 preporuka EU-a za BiH? Hrvatski europarlamentarac i član Izaslanstva za odnose s Bosnom i Hercegovinom te Kosovom Tonino Picula (SDP) ne vidi problem.

„Nema sumnje kako su preporuke EU kompatibilne jer odražavaju zastoje u ključnim reformama u BiH. Za te zastoje treba ponajprije kriviti pripadnike političke klase koju ja često nazivam temeljnom veto skupinom jer zbog vlastitih interesa blokira društvene promjene u zemlji. Međutim, mislim da je moguće ukazati i na propuste Bruxellesa što nije uložio puno više političkih napora i institucionalnih resursa kako bi pomogao BiH da ih barem dijelom ispuni proteklih godina. Utjecaj međunarodne zajednice u BiH ostaje veliki pa ju opravdano možemo smatrati svojevrsnim četvrtim konstitutivnim faktorom."

„Za BiH je, između ostalog, nužna izborna reforma koja će omogućiti i Hrvatima da, kao konstitutivni narod, biraju svog predstavnika u Predsjedništvu na ravnopravnijim osnovama kao i svoje zastupnike u Domu naroda parlamenta Federacije. Dakle, neophodno je da BiH konačno počne primjenjivati presude iz slučaja Sejdić-Finci, ali i slučaja Ljubić. One se ne smiju međusobno isključivati", govori Picula za DW.

„BiH po jugoslavenskom modelu"

Daytonski sporazum je odličan sporazum za prekid vatre i loš mirovni sporazum, analizira pozadinu problema Puhovski. „Nije se gledalo konju u zube, jer smo svi bili sretni da je rat prestao. Preuzeo se jugoslavenski model etničkih pluralizma. Zadnjih deset godina Jugoslavija je funkcionirala kao perfektna pluralistička zajednica, s time da su stranke bile nacije, odnosno republike. Tako su se i u BiH preuzele nacije kao političke opcije pa se pojavio Komšić koji je rekao 'nas Hrvata ima i drugačijih'. To što radi Komšić jest prevara, ali on je toliko u pravu koliko je komično uzeti etnicitet kao političku opciju“, navodi Puhovski.

Tako, nastavlja naš sugovornik, više nije bilo prostora za manjine. „Nije se išlo na to da se štiti Hrvate kao manjinu, što bi bilo za njih povoljnije, već su postali najmanji konstitutivni narod. Nije ostalo prostora za, što bi se reklo, četvrtu decimalu.“ Sad je u tu „konstrukciju koja na papiru koliko-toliko funkcionira“, smatra profesor, teško ugurati manjine prema presudi Sejdić-Finci:

„Osim toga, rezultati popisa stanovništva su dosta nejasni i ne vidi se koje su to manjine koje bi imale dovoljan broj pripadnika za zastupljenost na toj razini."

Ni profesor Puhovski ne dvoji da je izbor Predsjedništva po etničkom ključu sukladan vrijednostima Unije. „Kod nas ima puno tog negativnog nacionalizma, uvijek smatramo da smo najgori na svijetu. To su gluposti. Taj model funkcionira desetljećima u Belgiji, na lokalnoj razini jako dobro funkcionira u Finskoj i Švedskoj. To nije bez presedana, ali nije uobičajena praksa.“ Što se etničkih manjina tiče, kaže: „Ne treba štiti etničke manjine, nego pojedince. Njih, zapravo, nitko ne štiti.“

A Picula, iako je uvjeren da je promjena izbornog zakona nužna, ne slaže se s primijenjenim taktikama. „Prvi sugovornici Hrvata u BiH za izmjenu izbornog zakona su Bošnjaci, jer se pravednijim izbornim zakonom postiže stabilnija i perspektivniji BiH, dok se oslanjanjem na Dodika daje vjetar u leđa njegovim secesionističkim tendencijama. Uvjeren sam kako je pogrešno što dio hrvatskog državnog vrha podržava takvu politiku. Naravno da i Bošnjaci kao najbrojniji narod u BiH imaju posebnu odgovornost za razumijevanje i otklanjanje postojećih deficita u ionako neadekvatnom sustavu koji pokazuje sve simptome atrofije“, zaključuje.

Hrvatska javnost je nezainteresirana

Valja napomenuti da je velik politički angažman hrvatskog državnog vrha nerazmjeran interesu javnosti za izbore u BiH, budući da takozvane obične građane U Hrvatskoj gotovo ne interesiraju događanja u državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije.

„Po svim ispitivanjima javnog mnijenja, ta tema nije među prvih deset. Imamo dobro postavljene analize i metodologiju, ali nijednom se to u posljednjih šest mjeseci nije pokazalo u prvih deset tema koje zanimaju građane. Za većinu građana to je četvrta razina problema; nakon rata, ekonomske krize i hladne zime“, analizira profesor Puhovski.

Situacija je, zapravo, gora od nezainteresiranosti za susjedne države, kaže naš sugovornik i nastavlja: „Naprosto, riječ je o preziru spram Bosne i Hercegovine te Srbije koji vlada u dobrom dijelu populacije. Smatra se da su to teme ispod razine rasprave. Svi se žele ekonomski i politički okretati prema zapadu. Ljude koji BiH i Srbiju doživljavaju kao političke teme naprosto se u toj mainstream svijesti smatra balkanskim primitivcima."

Građani negoduju kada Vlada pomaže Hrvatima u BiH

Puhovski potvrđuje da je dominantan stav javnosti negativan u slučajevima kada službeni Zagreb pomaže hrvatskim građanima u BiH, primjerice kada Vlada odluči donirati sredstva bolnici u Mostaru.

Iako se ne radi o velikim sredstvima, to su simbolička pitanja, navodi Puhovski. „Kad se da neki novac knjižnici Sveučilišta u Mostaru, odmah se računa što se za te novce moglo napraviti u Hrvatskoj. Ili se prosvjeduje zbog toga što je Sveučilište u Mostaru sa svim hrvatski sveučilištima u Rektorskom zboru“, dodaje. Zamjetna je i iritacija time da bjegunci od hrvatskog pravosuđa pronalaze utočište u BiH. Osim toga, kaže, građani Hrvatske strahuju od priljeva većeg broja ljudi iz BiH u Hrvatsku, ako Željko Komšić pobijedi na izborima.

„Imaju putovnice i rezervne nekretnine u Hrvatskoj. Postoji strah da će se u nekim manjim sredinama promijeniti odnosi – ne etnički, već lokalni“, zaključuje Puhovski.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu