Hrvatska i EU - između apatije i euforije

Pristupni pregovori Hrvatske s Europskom unijom počeli su u listopadu 2005. godine. Mada je Hrvatska pregovore željela započeti još i prije, čekalo se na "zeleno svjetlo" tadašnje glavne haške tužiteljice Carle del Ponte. Tek kada je ona potvrdila da Hrvatska u potpunosti surađuje s Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) u Den Haagu, hrvatski pregovarači su smjeli doći u Bruxelles.

Istovremeno su upravo događaji u Den Haagu i oko njega ponajviše utjecali na potporu koju su hrvatski građani davali pregovorima. Naime, Bruxelles je svih ovih godina zahtijevao bezuvjetno provođenje istraga i pokretanje postupaka protiv visokih hrvatskih dužnosnika i vojnih zapovjednika koje se smatralo odgovornima za ratne zločine počinjene tijekom Domovinskog rata od 1991. do 1995. godine. Kako se međutim radilo o ratu u kojem je Hrvatska uspješno obranila svoj teritorij, opće je mišljenje među građanima cijelo vrijeme bilo da pobjednička vojska u stvari ne bi trebala svoje generale i heroje izručivati Haaškom sudu, ali to čini kao ustupak Europskoj uniji.

Povezanost Den Haaga i Bruxellesa

Tako je, očekivano, podrška najviše opadala nakon uhićenja i izručenja generala Ante Gotovine, kao i nakon izricanja nepravomoćne presude kojom je Gotovina osuđen na 24 godine zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, kršenja običaja ratovanja i okrutnog postupanja počinjenih tijekom Domovinskog rata. Potpora je u lipnju prošle godine iznosila 53 posto da bi nakon spomenute haaške presude u svibnju ove godine dosegnula tek 44,6 posto. Mjesec dana kasnije, prema agenciji Promocija Plus, krivulja se ipak zaustavila na 50,7 posto.

Za očekivati je da će iduće istraživanje javnog mišljenja pokazati još veću potporu, budući je u međuvremenu Hrvatsku posjetio papa Benedikt XVI. i tom prilikom poručio kako je "logično, pravedno i potrebno da Hrvatska uđe u EU". Kako više od 80 posto hrvatskih građana izjašnjava pripadnost Rimokatoličkoj crkvi, Papina će poruka snažno utjecati na javno mišljenje, iako se u ovom slučaju radi o marketinškom, a ne demokratskom pristupu problemu kroz kvalitetno informiranje građana, misli dio hrvatskih intelektualaca.

Predrasude i prestiž

Nedostatak sustavnog i kvalitetnog informiranja je proteklih godina pogodovao brojnim predrasudama u vezi članstva u EU-u, što su neke manje stranke neuspješno pokušavale iskoristiti tijekom svojih kampanja. Tako se, među ostalim, sugeriralo da će po potpisivanju pristupnog ugovora Bruxelles zabraniti prodaju nekih tradicijskih prehrambenih proizvoda, ali i da će Hrvatska izgubiti suverenitet nad svojim kopnom i morem.

Brojni hrvatski građani misle da je njihovoj državi mjesto u Uniji prvenstveno zbog geografskog položaja i civilizacijskog naslijeđa, a sam ulazak u "naprednu Europu" dobrim dijelom shvaćaju i kao dokaz gospodarske i kulturne superiornosti nad ostalim državama nastalim raspadom SFRJ. Dakako, iz ovoga valja izuzeti Sloveniju koja se u Hrvatskoj doživljava kao "mala Austrija" i koja je zbog toga, smatra se, i prije postala članica.

Na slijedećoj stranici: Strahovi od promjena

Strahovi od promjena

Iako se na početku pregovora mislilo da će ulaskom u Uniju u Hrvatskoj poteći med i mlijeko, danas čak i podupiratelji eurointegracija strepe od promjena koje će članstvo donijeti.

Već osiromašeni hrvatski građani tako ponajviše strahuju da će ulaskom u Uniju život u Hrvatskoj postati skuplji pa se nerijetko čuje fraza "imati ćemo europske cijene i hrvatske plaće". Valja napomenuti da je prosječna neto plaća u Hrvatskoj, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u ožujku iznosila tek nešto više od 730 €, dok je ista institucija izvijestila kako je stopa registrirane nezaposlenosti (odnos broja nezaposlenosti i ukupnog broja stanovnika) u travnju bila 18,2 posto.

Nadalje, Hrvati strahuju od poljoprivrednih kvota, forsiranja genetski manipuliranih organizama (GMO), prodaje otoka strancima, kolonijalizacije vodnih i šumskih resursa, fluktuacije radne snage, odljeva stručnjaka, a nije im drag ni slobodan protok roba, prvenstveno prehrambenih proizvoda. Zahvaljujući uspješnim kampanjama koje su u prošlom desetljeću provela udruženja gospodarstvenika, hrvatski građani danas najradije kupuju prehrambene proizvode domaćih kompanija. Uvjereni su kako na taj način jedu kvalitetnu hranu, a istovremeno podupiru domaću proizvodnju. Ipak, tek rijetki znaju da vodeći hrvatski brandovi, posebice kada se radi o povrću, već danas prodaju robu koja je velikim dijelom proizvedena u drugim, jeftinijim zemljama.

Uz sve to, Hrvatska poljoprivreda je velikim dijelom bazirana na Bruxellesu neprihvatljivim državnim poticajima, što rezultira niskom produktivnošću i visokom cijenom proizvoda. Sličan je slučaj i s brodogradnjom. Zbog toga ne čudi da poljoprivrednici i brodari s nesimpatijama očekuju skoro potpisivanje pristupnog sporazuma. Ipak, ne treba zaboraviti da je slična situacija bila i u nekim drugim državama članicama EU-a. Tako su primjerice u Finskoj građani podupirali ulazak u Uniju u istoj mjeri kao i Hrvati u ovom trenutku, no danas 7 od 10 Finaca misli kako je taj potez bio dobar. A poljski su poljoprivrednici svojevremeno bili najveći euroskeptici, a danas su najveći eurofili.

Više novca iz europske blagajne

Kada govore o pozitivnim stranama članstva, Hrvati tako izdvajaju iskorištavanje EU fondova, ulaganje u razvoj, moguće povećanje konkurentnosti i putovanje bez putovnica. Hrvatska će, priopćio je Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova EU-a, nakon pristupanja Uniji dobivati čak do 15 puta više novca iz euroblagajne nego danas iz pretpristupnih fondova, a već bi 2013. godine mogla dobiti 1,6 milijardi eura.

Bogatiji građani se raduju i mogućem rastu cijena nekretnina na danas kolabiranom tržištu, a gospodarstvenici stranim ulaganjima. Uz sve to, krizom pritisnuti mali i srednji poduzetnici se nadaju kako će Bruxelles potaknuti Zagreb na smanjivanje neodrživo glomaznog državnog aparata, rješavanje pitanja unutarnjeg duga i učinkovitiju borbu protiv korupcije koju većina građana smatra gorućim problemom hrvatskog društva.

Građani apatični, a vremena sve manje

Trenutnu zamjetnu apatičnost građana po pitanju eurointegracija možemo pripisati dugotrajnosti pregovaranja i uvjetovanju potpune suradnje s Haaškim sudom, no još je važnije istaknuti promašeno komuniciranje vlade prema građanima.

Iako vladajući ističu znatna sredstva koja su uložili u prilično mlake kampanje, a ove je godine za to rezervirano 15 milijuna proračunskih kuna, oporba ističe kako su prave informacije zakasnile pola desetljeća. Za kvalitetno informiranje, sada je već jasno, više ni nema vremena.

Istovremeno, potresena korupcijskim aferama vladajuća Hrvatska demokratska zajednica najavljuje parlamentarne izbore tek po održavanju referenduma o ulasku u EU, a koji je predviđen krajem godine. Štoviše, vladajući su dovršetak pregovora obilno koristili kao argument za odbijanje sve glasnijih zahtjeva za održavanjem prijevremenih izbora. Stoga ne treba čuditi da bi povezivanje ova dva događaja, sa sadašnjih pozicija, moglo ishod građanskog izjašnjavanja o ulasku u EU učiniti vrlo neizvjesnim.

Autor: Siniša Bogdanić, Zagreb

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm