Hrvatska između turizma i samopoštovanja

Predstojeću špicu turističke sezone Hrvatska dočekuje u znaku naoko ohrabrujućih rezultata prvog ovogodišnjeg kvartala. Naime, hrvatski turizam bilježi drugi najviši porast broja noćenja u Europskoj uniji za to razdoblje, ali pitanje je koliko je takav trend zaista poželjan.

U tom smislu, znakovito je zvučala nedavna izjava novog ministra turizma RH Tončija Glavine prema kojoj ne bi bilo dobro da se ista statistika protegne i na ljeto. Stavio je pritom akcent na zaštitu lokalnih resursa i narušene kvalitete života domicilnog stanovništva.

Nekako u isto vrijeme objavljena je i studija jedne ugledne konzultantske kuće po kojoj će Dubrovnik do 2030. postati najnapučenije turističko odredište svijeta, po omjeru turista i domaćeg življa. Taj bi grad time pretekao Veneciju, New York, Amsterdam, Pariz i Rim, koji su zasad još ispred njega. No svakako nije riječ o prestižu za kakvim bi se itko polakomio, s obzirom na cijenu koju za nj podnose komunalna infrastruktura, priroda i okoliš, te lokalno društvo.

Model koji iscrpljuje sve resurse

„Načelno, strateški plan Hrvatske i jest podizanje kapaciteta za održivi turizam, ali znate kako to ide – u praksi prevladava činjenica da se u međuvremenu mora od nečeg i živjeti“, rekao nam je tom problemu Damir Krešić, ravnatelj Instituta za turizam u Zagrebu. A taj stari model, turizam ovisan o broju posjeta, nema zadovoljavajući nivo dodane vrijednosti, osim što brzo iscrpljuje navedene resurse. „Za održivost za kojom čeznemo“, nastavio je Krešić, „nužna je dugotrajna i skupa realizacija tj. priprema i prilagodba. Umjesto masovnosti, potrebno je smanjiti potražnju, ali i nadoknaditi time izazvani manjak prihoda nečim drugim.“

„Dubrovnik je prvi grad koji spominjemo kad je riječ o održivosti, kao najjači naš turistički brend. On se prvi s tim i uhvatio u koštac, programom nazvanim Respect the City, dijelom zbog pritiska UNESCO-a. Ipak, to je funkcionira samo za staru gradsku jezgru. S druge strane, ostala područja su npr. prometno zagušena. U novije doba uočavamo i puno niskotarifnih zračnih linija. Razumijem potrebu za brojevima, ali ne shvaćam takav strateški pristup. Respekt za grad, nažalost, ostao je zatvoren unutar zidina“, zaključio je Damir Krešić.

Upravo spomenuti avionski letovi predstavljaju danas možda najindikativniji ishod kampanje u smjeru gradnje održivog turizma. Prije desetak i više godina, glavnu opasnost za taj cilj u Dubrovniku su značili kruzeri, odnosno prekomjerne posjete takvih brodova s tisućama turista. U međuvremenu je to donekle obuzdano, ali su se najednom pojavili niskotarifni avioprevoznici i osujetili svaki pokušaj suzbijanja pogubne masovnosti. Logično, na sve to se nadovezalo pitanje manjka radne snage, ili bar one kvalificirane.

Potenciranje antagonizma prema stranim radnicima

Odljev domaćeg radništva prema sjeverozapadu EU-a nadoknađuje se uvozom radnika iz susjedne Srbije ili Bosne i Hercegovine, ali sve više i iz Azije. Što se tiče Dubrovnika, o situaciji dovoljno rječito svjedoče plakati na srpskom jeziku, istaknuti oko Luke Gruž, a kojima se radnicima na kruzerima nudi određena pravna zaštita pod komercijalnim uvjetima. Stanje je sasvim prepušteno tržištu, čime poslodavci uspijevaju zadržati nisku cijenu rada. No više je nego jasno da regulator – država i lokalne vlasti – propuštaju iskoristiti svoje ovlasti za popravljanje rastućeg tržišnog kaosa.

„Problem s radnom snagom će zato biti sve izraženiji, pa će poslodavci takvo stanje održavati dokle god mogu, tj. dokle mogu nalaziti strance, bez obzira na niže kvalifikacije“, izjavio je za DW Eduard Andrić, predsjednik Sinidikata turizma i ugostiteljstva Hrvatske. Pritom je naglasio da ti ljudi iz inozemstva – bili iz Bosne ili Nepala - nisu krivi za to što ih hrvatski poslodavci zloupotrebljavaju na štetu domaćih radnika. „No izaziva se antagonizam“, upozorava Andrić, „i naši ljudi primjećuju da se onima iz Azije plaća smještaj i hrana, a dohodak šalju svojim obiteljima. Ovdje inače žive i rade često u groznim uvjetima, ali očito nemaju izbora.“

Izostanak spasonosne političke intervencije

„Zato pokušavamo izvršiti pritisak na poslodavce da najesen, kad se smanji broj radnika u hrvatskom turizmu, domaćim ljudima - koji ostaju i van sezone – isplate određenu stimulaciju. Da ih vežu ugovorima na neodređeno vrijeme, da im priznaju višu kvalificiranost, jer u prosjeku to svakako jest slučaj. Ne znam hoćemo li uspjeti, hoće li biti sluha. Ako neće, ostat ćemo sasvim bez domaće radne snage u turizmu, jer su plaće tu osjetno manje od hrvatske prosječne. Država pak ne poduzima sa svoje strane ništa zaista efikasno u tom smjeru, kao ni porezno-političkom“, napomenuo je Eduard Andrić.

Predsjednik STUH-a naposljetku je procijenio da na taj način Hrvatska nikad neće dosegnuti kvalitetan turizam – onaj predviđen nacionalnom razvojnom strategijom. A šire od porezno-političkog aspekta koji je on istaknuo, treba navesti i ozloglašeno popuštanje države manjim neobiteljskim iznajmljivačima apartmana. Oni su svojom masovnošću do te mjere preuzeli i nekretninsko tržište u RH, da su potencirali i tešku stambeno-političku situaciju za domaće stanovništvo, napose podstanare i mlade. No ništa od toga, ni turizam ni stambena pozicija hrvatskih građana, neće se nabolje riješiti samo od sebe, naprotiv.