Hrvatska još nije izbjegla sankcije

Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) prenosi najavu hrvatskog ministra pravosuđa Orsata Miljenića da će poduzeti "nužne mjere" kako bi sporni zakon o pravosudnoj suradnji s drugim članicama EU-a bio usklađen s prihvaćenim Acquisom Communautaireom. "Komisija to pismo označava kao 'konstruktivan početak', ali je dala na znanje da i dalje protiv nove članice EU-a priprema sankcije. Jedna glasnogovornica je rekla da se pozdravlja to što je hrvatska vlada 'razjasnila' svoje namjere i naglasila da je premijer Zoran Milanović i osobno zajamčio predsjedniku Komisije Barrosou provedbu sadržaja pisma."

FAZ dalje navodi da bi, po riječima glasnogovornice povjerenice Reding, sankcije mogle biti uvedene već "u prvim tjednima rujna" ako "Hrvatska ne preuzme u potpunosti EU-ov zakon o uhidbenom nalogu". Ove novine u opširnom članku dalje navode da sporni zakon, u Hrvatskoj nazvan "Lex Perković", štiti "ne samo bivšeg časnika tajne službe protiv kojega je u Njemačkoj podignuta optužnica za ubojstvo. Između 1960. i 1989. je jugoslavenska tajna služba Udba u inozemstvu likvidirala 65 hrvatskih emigranata. Uz to je bilo 20 pokušaja ubojstva i četiri otmice. Titove ubojice su osobito aktivne bile sedamdesetih i osamdesetih godina u Njemačkoj, gdje su ubijena 22 hrvatska emigranta. Ni za jedan od tih zločina u Hrvatskoj dosad nije vođen sudski postupak, hrvatsko pravosuđe je odbijalo suradnju s njemačkim vlastima.

Pritisak na svjedoke

2008. godine je Bernd von Heintschel-Heinegg, predsjedavajući sudac na Bavarskom vrhovnom zemaljskom sudu u Münchenu, optužio tadašnjeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića da se miješao u sudski postupak o ubojstvu hrvatskog disidenta Stjepana Đurekovića, za koje se tereti Perkovića. On je navodno pravio pritisak na dva svjedoka koji žive u Hrvatskoj. Mesić je opovrgao tu optužbu. Brojni bivši agenti Udbe primljeni su u neovisnoj Hrvatskoj u sigurnosne i obavještajne službe. Komunističke zločine se i dalje negira, relativira ili ih se opravdava kao 'antifašističke'", napominje Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Minhenski Süddeutsche Zeitung pokušava razjasniti razloge prijepora između Zagreba i Bruxellesa oko izručenja osoba optuženih za teška kažnjiva djela. "Da Zagreb svoju ruku zaštitnicu drži iznad Perkovića objašnjava se prije svega time da se bivšeg tajnog agenta smatra ekstremno dobro umreženim – i da on raspolaže s puno materijala koji kompromitira hrvatsku političku prominenciju.

U Bruxellesu kažu da pismo ministra Miljenića na dvije stranice nije bilo osobito konkretno. Tako je, istina, naširoko objašnjeno da hrvatska vlada i dalje smatra da je u pravu. Ali on je (Miljenić, op.prev.) šutio među ostalim o tomu do kad bi takozvani Lex Perković trebao biti promijenjen. Ipak, jedna glasnogovornica je hrvatsko pismo označila kao "pozitivan korak", ali nakon kojega moraju slijediti djela vlade u Zagrebu", podsjeća Süddeutsche Zeitung.

Šutnja o zločinima komunizma

I švicarski Neue Zürcher Zeitung u velikom članku svojim čitateljima pojašnjava prijepor između Hrvatske i EU-a oko izručenja osoba osumnjičenih za kaznena djela, navodeći da je hrvatskoj vladi moralo biti jasno da EU "nikad neće biti spreman prihvatiti jednostranu i naknadnu promjenu pravila igre, oko kojih je prije toga u pristupnim pregovorima postignuta suglasnost bez vidljive razlike u gledištima, pogotovo ne na tako osjetljivom području kao što je to po naravi stvari pravosuđe.

Činjenica je da afera šteti vjerodostojnosti Hrvatske. Nastaje dojam da se Hrvatska ne drži sporazuma i omogućava počiniteljima kaznenih djela da prođu nekažnjeno."

"O Milanovićevim motivima može se samo nagađati", konstatira Neue Zürcher Zeitung navodeći da prilikom prelaska iz jednostranačkog u višestranački sustav u Hrvatskoj "nije došlo do promjene elite, pa se zato tamna poglavlja iz komunističkih vremena radije ne otvara". (...) "Zločini Titovih tajnih službi, čije naručene ubojice su osobito brutalno postupale prema protivnicima režima u inozemstvu, tako ostaju nerazjašnjeni. Istina, pro forma je i hrvatsko državno odvjetništvo u više navrata preispitivalo mogućnost podizanja optužnice protiv Perkovića, zadnji put 2006. Ali, pritom nije postupalo osobito brižno i uvijek je odustajalo od postupka zbog nedostatka dokaza", podsjeća Neue Zürcher Zeitung.