Hrvatska: kad velika zarada u turizmu ruši tržište rada

Neatraktivnost zapošljavanja u javnoj upravi jednim je dijelom posljedica vrlo visoke zarade koja se ostvaruje iznajmljivanjem u privatnom smještaju. A visoka zarada vuče sa sobom više slobodnog vremena i potrebu za komocijom, putovanjima i slično. To sa stalnim zaposlenjem jednostavno ne ide“, govori Marko Paliaga, gradonačelnik Rovinja.

„Postat ćemo nacija konobara i sobarica“ – prognoza je koja je unazad samo nekoliko godina zlokobno odjekivala Hrvatskom, kao rezultat činjenice da je turizam definitivno postao najpropulzivnija hrvatska gospodarska grana. Međutim, vrlo brzo se pokazalo da je ovo bila poprilično promašena procjena, i to iz jednostavnog razloga što u konobare i sobarice neće nitko. Točnije, nitko od lokalnog stanovništva. Ta radna mjesta, kao i mnoga druga u ugostiteljstvu, uslužnim djelatnostima, građevini, od ove godine masovno popunjava radna snaga iz Nepala, Filipina i drugih dalekih zemalja, jer su bazeni radne snage iz susjednih ne-turističkih regija pa i obližnjih zemalja, prije svega iz Bosne i Hercegovine i Srbije, polako već presušili.

A zašto nema većeg interesa domicilnog stanovništva za radna mjesta u turizmu, iako plaće više nisu onako male kao prijašnjih godina? Postoje tri razloga. Prvi je rezultat višedesetljetnog pada nataliteta u Hrvatskoj, pa je samim tim mlade radne snage sve manje. Drugi je odlazak u zemlje u Europske unije u čijem je članstvu Hrvatska već deset godina i gdje su za ista radna mjesta plaće osjetno veće. Treći razlog tiče se jedne određene kategorije stanovništva kojoj se takva radna mjesta naprosto ne isplate. Oni, naime, već žive od turizma. I to sasvim pristojno.

Slučaj Zorana Đorđevića - od radnika u brodogradnji do malog iznajmljivača

Zoran Đorđević iz Pule bio je radnik u sada već propalom brodograđevnom gigantu Uljaniku gdje je radio od 1983. do 1995. godine kada daje otkaz u brodogradilištu.Njegovi roditelji su se i prije toga već bavili turizmom, a on od te godine isključivo živi od iznajmljivanja apartmana u svojoj obiteljskoj kući koju je naslijedio. I on i njegova četveročlana obitelj. Računica je bila i više nego jednostavna. S jedne strane osmosatni fizički rad u prljavom radnom odijelu za malu plaću i uz gunđanje šefa te s druge, iznajmljivanje 120 kvadrata gornjeg dijela svoje obiteljske kuće s bazenom za solidan novac i više slobodnog vremena za sebe i obitelj.

„Dok sam radio u Uljaniku 90-ih godina imao sam plaću oko sto tadašnjih njemačkih maraka mjesečno. Moji roditelji bi u mjesec dana zaradili tisuću i pol maraka“, navodi Đorđević. Za razliku od 90-ih godina prošlog stoljeća, turistička sezona se produžila te Đorđevići sada imaju turiste od prvog travnja pa sve do sredine listopada. „Mogli bi iznajmljivati i duže, ali ovo nam je sasvim dovoljno, navodi Zoran Đorđević, alias Đole Macola kako mu glasi umjetničko ime koji je u lokalnim okvirima poznat kao bubnjar u više rock bendova. On je sa svojom suprugom organizirao i nekoliko humanitarnih akcija u svom rodnom gradu.

Paliaga; „Zahvatila nas je Nizozemska bolest

Međutim, trend nezainteresiranosti za zapošljavanjem zbog bavljenja turizmom nije prisutan samo kod običnih radnika, već i kod visokoobrazovanih. To već duže vrijeme osjećaju u javnim upravama, primjerice, u Rovinju.

„Neki dan je dvoje ljudi dalo otkaz u javnoj upravi. Za radna mjesta pravnika mislim da smo šest puta raspisivali natječaje. Nitko se nije javio“, govori nam gradonačelnik Rovinja Marko Paliaga. „Ta neatraktivnost zapošljavanja u javnoj upravi  jednim je dijelom posljedica vrlo visoke zarade koja se ostvaruje  iznajmljivanjem u privatnom smještaju. A visoka zarada vuče sa sobom više slobodnog vremena i potrebu za komocijom, putovanjima i slično. To sa stalnim zaposlenjem jednostavno ne ide“, dodaje Paliaga. U Rovinju, gradu s oko 13 tisuća stanovnika, više od 12 tisuća stambenih jedinica se iznajmljuje turistima.

Naš sugovornik upozorava na jedan hrvatski fenomen; slabo ili nikakvo oporezivanje kuća za odmor. „Plaćaju se određeni paušali, nemam ništa protiv toga, jer to pomaže kućnom budžetu s nekoliko tisuća eura godišnje, ali mi s druge strane u Rovinju imamo ljude koji iznajmljuju po pet, šest, pa i deset stanova i za to plaćaju jako mali porez“, ističe rovinjski gradonačelnik.

Ovaj trend on uspoređuje s Nizozemskom bolesti. Riječ je ekonomskom fenomenu koji se svojedobno pojavio u toj zemlji, a prema kojem brzi razvoj jednog sektora gospodarstva potiče pad u drugim sektorima. Tako je zbog naglog razvoja obrta i trgovine u Amsterdamu, gdje je velik broj ljudi bio u posjedu poslovnih prostora, došlo do naglog rasta cijena najma tih prostora. Posljedica toga bio je pad interesa za zapošljavanjem na tržištu rada.

Prema Paliaginim riječima, Grad će poduzeti mjere za ograničavanjem daljnje izgradnje i neširenje građevinskih područja. Jedna od mogućih mjera u budućnosti je i smanjenje turističkih kapaciteta. „Vidjet ćemo što će o tome reći novi Zakon o turizmu koji bi trebao omogućiti limitiranje kapaciteta u pojedinim zonama. Siguran sam da ćemo mi u Rovinju to znati iskoristiti“, poručuje gradonačelnik.

Sociolog Krešimir Krolo; „Nije samo turizam kriv!"

Sociolog Krešimir Krolo, izvanredni profesor na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru smatra da je problem nedostatka kadrova u javnoj administraciji u turističkim regijama puno širi, odnosno da uzrok tomu nije samo rentijerska ekonomija koja uništava radnu etiku. „Problem je negativna selekcija pri zapošljavanju koja se desetljećima provodila, jer su mnogi radna mjesta stjecali preko političkih i rodbinskih veza. Također, crtati prostorne planove ili baviti se komunalnim problemima je odgovoran posao, a podliježe brojnim pritiscima politike, investitora, lokalnih šerifa, pa i javnosti“, obrazlaže Krolo, dodajući da za nekoga tko želi raditi u svojoj struci i za javno dobro to nije poticajna atmosfera.

„Sada, nasreću, javna uprava više nije mjesto uhljebljivanja, ali se stvorio novi problem. Ta radna mjesta više nisu lukrativna, jer se sada i najgori posao u Irskoj više isplati! Problem je kulminirao i ako se nešto u dogledno vrijeme ne promijeni, stanje će biti sve gore. Gradske uprave će sve slabije funkcionirati, a isto će biti i u drugim sektorima, poput kulture i obrazovanja“, ističe Krolo. On upozorava na još jednu negativnu posljedicu turizma koja jako utječe na tržište rada i odlazak stručne radne snage izvan zemlje. To je rast cijena nekretnina. „Kupiti stan u tim regijama je postala nemoguća misija“, zaključuje on. 

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu