Hrvatski bogataši i donacije

Nakon što se tridesetak američkih milijardera priključilo kampanji osnivača Microsofta Billa Gatesa i ulagača Warrena Buffetta te se obvezala da će najmanje pola svoje imovine dati u dobrotvorne svrhe, nove teze za razmišljanje dao je vlasnik njemačkog lanca drogerija DM, Götz Werner. On je cjelokupan svoj udio u vlasništvu ove kompanije prebacio jednoj dobrotvornoj zakladi, tako da njegovih sedmero djece neće biti nasljednici imovine vrijedne više od milijardu eura.

Je li nešto slično moguće i u Hrvatskoj?

Za sada nismo mogli naći pravi odgovor, jer izravno do nekih osoba s popisa najbogatijih u Hrvatskoj ovih se kolovoških dana nije moglo doći – tajnice ili ljudi zaduženi za odnose s javnošću zajamčili su da su im proslijedili elektronsku poštu s našim upitom, ali povratnog odgovora nije bilo. I uvažavamo pravo njihova godišnjeg odmora....

Vanja Mohorović iz Adris grupe podsjetila je na to da je predsjednik uprave te tvrtke, Anto Vlahović svojedobno za stare i nemoćne osobe i djecu bez roditelja poklonio svoje dionice u vrijednosti većoj od 1,5 milijuna eura, što je najveća pojedinačna donacija u Hrvatskoj. Uz to, napominje Mohorović: „Gospodin Vlahović je, što je javnosti nepoznato, sve naknade koje je primao na račun članstva u nadzornim odborima u posljednjih dvadesetak godina darovao djeci bez roditelja.“

Problem u pdv-u

Prema procjenama s kojima svake godine izlazi tjednik Nacional, Vlahović je sa svojih 330 milijuna eura, treći – iza Envera Moralića (340€) i Ivice Todorića s 420 milijuna eura (prema poljskom časopisu Wprost, vlasnik Agrokora raspolaže s imovinom i do 680 milijuna dolara!). Todorić svoje privatne donacije drži u tajnosti, kao i većina drugih hrvatskih bogataša. Međutim, što zbog transparentnosti potrebne pred zakonom, što zbog određenog imagea koji im takva djelatnost donosi, donacije vezane uz tvrtke češće se spominju i u današnjem se vremenu naziva korporativnom filantropijom. I tu se opet našla Adris grupa koja u tome prednjači. Prije nekoliko godina utemeljila je najveću korporativnu Zakladu u ovom dijelu Europe, za čije financiranje, uz početni kapital svake godine izdvaja jedan posto dobiti iz poslovanja kompanije (oko 5 milijuna kuna). Zaklada Adris djeluje neovisno od Adris grupe i usmjerila se na četiri područja djelovanja – financira znanost, umjetnost, ekologiju i baštinu te humanitarne projekte. No, slično je i s ostalim tvrtkama koje redovito izdvajaju novac za donacije. Najčešće se odlučuju za pomoć djeci, poboljšanje zdravlja, razvoj zajednice, očuvanje okoliša, programe i projekte vezane uz sport, mlade i obrazovanje, no čini se da ipak najviše odjeka u javnosti imaju donacije koje završe u kulturi. Kao najveći problem ističu činjenicu da u Hrvatskoj i donacije podliježu plaćanju poreza na dodanu vrijednost (pdv). Nerijetko su čak tvrtke srednje veličine i mala poduzeća daleko „šire ruke“ od velikih korporacija, ali red veličina njihovih donacija ne dosiže iznose donacije jedne Zagrebačke banke, na primjer.

U Hrvatskoj se donira svega 10 posto

Osnivač portala mojposao.hr Nenad Bakić pokušao je na jednom mjestu okupiti donatore i one kojima su donacije potrebne te je dio svojih privatnih donacija usmjerio na zakladu i portal donacije.info. Zamisao je bila da upravo to bude svojevrsna tržnica, katalizator doniranja u Hrvatskoj, u želji da svaka uložena kuna ima višestruki učinak. Prema Bakićevom mišljenju ljudi u Hrvatskoj doniraju tek 10 posto onoga što bi mogli. On tvrdi da kada bi sve tvrtke u zemlji donirale 1-2 posto dobiti, što je prava mjera za promociju prema javnosti, zaposlenicima i poslovnim partnerima, u normalnim bi godinama to za hrvatske prilike donijelo od 300 do 500 milijuna kuna za najrazličitije projekte koji bez takvog oblika financiranja ne mogu opstati. U suradnji s Vladom donacije.info tri godine je dijelio nagrade za korporativnu filantropiju – no nakon što je u lipnju CEMEX-u uručena nagrada za najbolju pojedinačnu korporativnu donaciju, a Holcimu za najbolji program korporativnog doniranja, Bakić najavljuje – i ostvaruje – ukidanje tog projekta. Kaže, prevario se u procjeni. Njegovi napori nisu doveli do uspjeha ni kod kolega poduzetnika ni kod pojedinaca i donacije.info se gasi.

Pročitaje na slijedećoj stranici:

Predrasude prema donatorima i zašto neki bogataši ne žele svojoj djeci ostaviti novac

"...daruju jer ionako imaju previše..."

Sociolog Slaven Letica će reći da u Hrvatskoj postoji šminkerski humanizam, ali iskustva donatora su različita – kontroverzni Tomislav Horvatinčić, u izjavi za tjednik Globus za sebe tvrdi da je socijalno osjetljiv te da će prvi stati na čelo kolone Gatesove ideje. Kaže da svojom zakladom financira školovanje tridesetak studenata, ali odmah primjećuje da nerijetko ne dobije ni hvala. „Ako poklonim nekome milijun kuna, odmah će svi pitati zašto sam to napravio, koji su moji motivi...“ razmišlja Horvatinčić. U jednome ima pravo – ako se pogledaju internetski forumi vezani uz donacije bogatih nerijetko se mogu naći komentari kako im je lako tako, jer im je novac pao s neba. Odmah se pripisuje kako su do imovine došli sudjelovanjem u sumnjivim pretvorbama i tko zna kojim malverzacijama. Čak je sa sličnim optužbama i na Vlahovićevu donaciju od milijun i pol eura Porečko-pulskoj biskupiji odreagirao Hrvatski uljudbeni pokret, ocjenjujući da je Vlahović nakon preuzimanja Tvornice duhana Zagreb htio kupiti glas katoličke crkve, koja se „ne bi smjela prodati za trideset srebrnjaka“. Iako su na čelu tog pokreta ljudi dvojbenog ugleda u zemlji, kod „običnih smrtnika“ nerijetko takvi komentari padaju na plodno tlo. U tome može biti odgovor na pitanje zašto se bogati odlučuju u svojoj darežljivosti ostati anonimni. Tim više što u ovim kriznim vremenima i sindikati i socijaldemokrati traže da se jače „udari po džepovima“ bogatih, pa je onda bolje šutjeti o tomu koliko imaju. I Nenad Bakić potvrđuje kako postoji pogrešan stav društva o tome zašto netko pokreće neki posao, pa riječi poput „zarada“ ili „prihod“ imaju negativan prizvuk, stoga neki značajni donatori ne žele da se zna za njihove donacije. „Neke tvrtke smatraju da je u krizi nepristojno pokazati da imaju novca, dok neke druge to ne žele pokazati jer će ih tek tada zasuti s još više zahtjeva,“ kaže Bakić.

Djeci je dovoljno dobro obrazovanje

Međutim, priča vlasnika DM-a u Gatesovu je priču o odvajanju značajnog dijela bogatstva u humanitarne svrhe unijela je novu dimenziju jer je Götz Werner izjavio kako je svojoj djeci kvalitetno obrazovanje a to je dovoljno jer “djeca imaju pravo na dobar start u životu, ali ne i na to da im roditelji osiguraju doživotno blagostanje”.
Ugledna hrvatska psihologinja Mirjana Krizmanić smatra da nešto slično u Hrvatskoj nije moguće. Prisjeća se da je svojedobno čula razmišljanja Emila Tedeschija koji je rekao da on sigurno neće svom djetetu za maturu kupiti skupi auto ili dati nekakve luksuzne stvari. „Dakle, učinilo mi se da je on na tragu toga da im ne treba davati šakom i kapom. E sad, hoće li to tako učiniti, to je druga priča.“ Potez koji je učinio vlasnik DM-a, smatra Krizmanić, moguć je kod zrelih osoba, koje su svoj novac stekle vlastitim radom. „Mislim da je gospodin Werner time zaštitio svoju djecu, čini im dobro i još će velikim novcem dobro učiniti drugima,“ ocjenjuje psihologinja, jer drži da obasipati mlade, nezrele ljude, ostaviti im veliku imovinu, može samo njima štetiti: „Jer do nje nisu došli svojim trudom, odjednom će imati veliku moć s kojom neće znati pustupati, neće se razviti u zrele ličnosti, neće razviti pravi sustav vrijednosti u smislu rada, marljivosti, odgovornosti, Mislim da svaki dobar roditelj na taj način mora razmišljati.“

Nepravedan tretman za djecu bogatih

Hrvatske novine, pune žutila, pronalaze priče i među djecom bogataša, osobito onih novopečenih, a najčešća slika bude negativna. „Sjetite se koliko ih se ubilo u brzim autima, a što je još puno gore koliko njih je ubilo druge. U Makarskoj je, bio slučaj da je jedan od njih ubio dvije djevojčice, a onda dobio blažu sudsku kaznu jer je iz dobre obitelji. To su potpuno izokrenute vrijednosti. Mi imamo puno loših primjera,“ kaže Krizmanić. „Znate, novac koji padne s neba samo kvari ljude, jer sve učini lakim, promijeni sustav vrijednosti. Mladi čovjek misli da je samim tim što ima puno novca vrijedniji od drugih. Dakle, ne smatra da će njegova vrijednost kao ljudskog bića biti u tome što će on učiniti ili što će znati ili raditi za druge, nego misli da ga novac čini vrijednim. To je krivo shvaćanje, to su loše vrijednosti.“

Međutim, sigurno je i to da nisu sva djeca imućnijih u objektivima kamera pripisani skupini „zlatna mladež“ – objektivno je i da su u većini. Samo tada nisu zanimljivi za naslovnice u novinama. A hoće li dijeliti sudbinu Wernerove dijece, drugo je pitanje.

Autorica: Tatjana Mautner

Odg.ured: Željka Telišman