Hrvatski liječnici rade više od njemačkih

Nekoliko hrvatskih liječnika boravilo je mjesec dana u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Tübingenu. Jedan od njih je dr. Zvonimir Matas, liječnik specijalist gastroenterologije, inače zaposlen u Općoj bolnici Zadar. S čitateljima portala Deutsche Wellea podijelio je svoja njemačka iskustva. Kaže kako se puno toga što je vidio može primijeniti uz malu promjenu organizacije i malo ulaganja. Materijalna sredstva su važna, no nisu uvijek presudna.

Hrvatski liječnici „smanjivači lista čekanja“

Dojmovi ovog zadarskog liječnika pozitivni su. Kaže kako bolnica u Tübingenu ima veliki broj liječnika u odnosu na broj pacijenta. Već na prvi pogled za njega je to „bogata“ bolnica u „bogatoj“ zemlji. Što je bogatija zemlja, to je bolja organizacija, mišljenja su nekih od liječnika, koji su prošli iskustva u Njemačkoj.

U Sveučilišnoj klinici u Tübingenu inzistira se na kvaliteti, vođenju dokumentacije, pristupu pacijentu itd. Radi se o drugačijoj organizaciji i o drugačijim uvjetima u kojima se radi. Rad s pacijentima je vrlo ozbiljan posao i ne može mu se pristupati pod geslom „što više“, a da se uopće ne pita za kvalitetu, kaže dr. Zvonimir Matas po završetku svoga četverotjednog boravka u klinici u Tübingenu. Dakako, ne radi se samo o ljudskom faktoru i činjenici može li se nešto od viđenog u Njemačkoj napraviti i kod kuće. Stvar je u sredstvima, a vrlo je važan i broj angažiranih liječnika. Dr. Zvonimir Matas ističe kako se na liječnike u Hrvatskoj, na žalost, često gleda kao na „smanjivače lista čekanja“.

Radno vrijeme liječnika – dok se posao ne završi

Radni dan u kliničkoj bolnici u Tübingenu i konkretno u zadarskoj bolnici uvelike se razlikuje. Njihovo radno vrijeme je vrlo „razvučeno“. Radni dan službeno počinje u osam sati, no svi su liječnici u bolnici već u sedam sati. Službeno radno vrijeme je od 8 do 16 ili 17 sati. U praksi je to nešto drukčije, pa radno vrijeme zapravo traje dok se posao ne završi. No to ne vrijedi za sve zaposlenike bolnice u Tübingenu. Ako je u tijeku neki složeni zahvat točno u 16 sati tehničari i medicinske sestre završavaju svoje radno vrijeme i izmjenjuju se. Liječnici ostaju dok god je to potrebno, pa ako treba i do ponoći. Uočljivo je da nema stresa i pritiska, već se inzistira na kvaliteti, a posao koji je planiran za taj dan, realizira se na vrijeme. Hodnici su prazni ili „preširoki“, u njima nema buke, nervoze niti vike, svi mirno i pristojno čekaju, zadivljen je dr. Zvonimir Matas.

Troškove liječenja u ovoj njemačkoj klinici snose zdravstvena osiguranja, a na tržištu je čitav niz osiguranja. Zdravstvo je drukčije strukturirano. Bolnica je na tržištu i usluge se naplaćuju po cjeniku bolnice. Nema limita, kao što to imaju bolnice u Hrvatskoj, no svakako se vodi računa o troškovima, a kvalitetu i troškove nadzire unutarnja kontrola.

"Oni rade manje od nas"

Što se tiče broja pacijenata, njemački liječnici rade manje od hrvatskih, zaključuje dr. Matas i kaže kako je to zapravo paradoks, ali je tako. Puno vremena liječnicima u ovoj klinici odlazi na medicinsku dokumentaciju, higijenu itd. No uporni su u tome da liječnička usluga bude besprijekorna. Oni čekaju pacijenta, kolikogod treba. Ako se dogodi da pacijent umjesto u 11 sati dođe u 12 sati, on će biti primljen. S druge strane pacijenti strpljivo čekaju liječnika, sterilizaciju uređaja ili štogod je potrebno.

Medicinska higijena i sterilnost opreme također se uvelike razlikuje kada se usporedi rad u ovoj klinici i bolnici u Hrvatskoj. Nema niti minimuma odstupanja. Nakon što nešto upotrijebe, oni to bacaju, čak i neke stvari, za koje mi se učinilo da bi se još mogle koristiti i vrlo je mala šansa da se nešto prenese. Ipak uređaji se koriste isključivo jednokratno, dok se u Hrvatskoj steriliziraju, kaže dr. Matas. Kako je riječ o sveučilišnoj kliničkoj bolnici, pacijentu se pristupa ne samo sa stanovišta liječenja, već i sa stanovišta istraživanja bolesti od koje pacijent boluje.

Informiranost pacijenta imperativ

Također, vrlo je značajan pacijent sam, odnosno njegova informiranost, pa i onda kada se to čini pomalo nelogično. Konkretno, ako je pacijent uspavan i pripremljen za taj dan, a tijekom zahvata se ispostavi da je potrebno primjerice učiniti još neki zahvat, to se ne radi, jer pacijent nije informiran i nije dao pismenu suglasnost. Oni odustaju i nemoguće je da će promijeniti taj način rada. To se čini zaista blizu ideala.

Pitao sam ako je pacijent uspavan i ispostavi se potreba za dodatnom pretragom, što je bolje i za pacijenta, zašto ne učine ono što je potrebno, to se kod nas radi, no oni to ne rade, priča dr. Matas i pojašnjava kako taj liječnik ima vremena pacijenta ponovno pripremiti, uspavati i sve što je potrebno. Zaključuje kako to u njegovoj bolnici u Zadru u ovom trenutku jednostavno nije moguće, potrebno je puno ljudi i puno opreme, da bi se to zadovoljilo.

Liječnici zainteresirani za Hrvatsku kao turisti

"Kod nas je raspored nabijen za mjesec ili dva unaprijed ne možete si priuštiti taj ideal. Na takvoj klinici kvaliteta usluge je vrlo visoka. To je vezano i uz sustav financiranja, jer kvaliteta odlučuje o tome koliko će novca dobiti. Oni su kao klinika na tržištu i ne mogu si priuštiti površnost u poslu ili loše vođenje dokumentacije", kaže dr. Matas.

Dr. Zvonimir Matas kaže kako je s kolegama liječnicima, a posebno s mentorima, uspostavljena i lijepa ljudska suradnja, te su liječnici klinike u Tübingenu, kroz razgovore pa i knjige koje su dobili na poklon, iznenađeni prirodnim i kulturnim ljepotama Hrvatske. Tako su mnogi od njih najavili da će doći u Hrvatsku već na ljeto.

Autorica: Ivana Zrilić
Odg. urednik: Anto Janković