Hrvatski mornari sve češće žrtve somalijskih pirata

Samo u travnju u Adenskom je zaljevu oteto 17 teretnih brodova. Među otetim pomorcima nalazi se i petero Hrvata: četvorica su s belgijskog broda "Pompei", a jedan je s talijanskog "Buccaneera". U posljednje je vrijeme bilo više napada na brodove na kojima su bili i hrvatski pomorci.

Odugovlačenje vremena najbolje rješenje

Pedesetogodišnji kapetan Boris Sesartić iz Solina plovi na brodovima bremenskog brodara "Bernard Schulte". Četiri mjeseca bude na brodu "Mare Superum", dva mjeseca kod kuće, a onda opet četiri mjeseca i na brodu "Mare Atlanticum". On je jedan od onih koji je zagrizao osmu koru mornarskog kruha - plovidbu Adenskim zaljevom. Njegovi brodovi su dugi po 265 metara, prevoze kontejnerski teret, brzi su i visoki i zato nisu zahvalne mete otmičarima. "Nisu se nikad pokušali ukrcati na naš brod, ali imali smo bliskih kontakata s tim brodićima koji su vjerojatno procijenili da nismo zahvalna meta", kaže kapetan Sesartić. Ipak, nema opuštanja kad se plovi Adenskim zaljevom. "Registriramo se u sustav Atlante, pratimo informacije, znamo što se događa u svakom trenutku. U tim zonama smo, naravno, puno oprezniji", priča Sesatrić te dodaje kako je operacija Atlanta akcija koju je pokrenuo EU s ciljem zaštite trgovačkih brodova koji prolaze Adenskim zaljevom i okolnim morima, i zaustavljanja piratskih napada. Zajednički pomorski nadzor provode mornaričke snage Velike Britanije, Francuske, Njemačke i drugih europskih zemalja. Ratne brodove u regiju poslao je i SAD, Rusija, Indija, Kina, Malezija, Filipini...

Kapetan Sesartić kaže da u eventualnoj kriznoj situaciji treba kupovati vrijeme: "Zadnje je zaustaviti brod. To treba odgoditi koliko se god može, jer su u blizini ratni brodovi, ako se kupi dovoljno vremena doći će i koji od njih u pomoć. Inače, prema piratima je lako upotrijebiti silu dok su u brodićima, ali kad se popnu na brod nema razlike između nas i njih, pogotovo kad se brod gleda iz helikoptera."

Život bez broda - nikada

Unatoč opasnostima Sesartić je protiv toga da brodovi plove naoružani, jer ima brodova na kojima se ne smije ni variti, a kamoli pucati. S gorivom, kojeg ima svaki brod, to je zapravo potencijalna ploveća bomba. Manji rizik je postati objekt piratske trgovine: za oslobađanje broda pirati traže 20 do 30 milijuna dolara, a često se nagode na milijun ili dva. To se doznaje iz krugova pomoraca, jer kompanije ne izlaze u javnost sa svotama plaćene otkupnine. Kapetan Sesartić nije upoznati s time da je i jedan od njegovih kolega napustio brod zato što ne želi putovati ugroženim područjem, no, pirati su ipak najveća briga pomorcima. Brinu ih itekako - sve do ulaska u Adenski zaljev: "Tada prestaju sva pitanja tipa što ćemo s piratima, kad ćemo stići', da li ćemo ploviti po noći ili danu, kojom ćemo brzinom vozit...", priča Sesartić. Ozbiljnost situacije ne dozvoljava suvišna pitanja u zoni u kojoj pomorci primaju dvostruke nadnice za strah. U tim trenucima upravitelj stroja je važniji od kapetana - strojevi ne smiju stati da brod ne bi postao lakim piratskim plijenom. Pomorcima je posebna tema kako umiriti svoje obitelji.

Sesartić ima mali trik: svojoj supruzi Helgi nikad ne kaže kad će kroz ugroženo područje. Tek nakon izlaska iz Adenskog zaljeva ležerno joj objasni da nema više opasnosti od pirata. Pomorski posao izgubio je svoju romantičnost - strahuje se od gusara, a mornari se u lukama niti ne iskrcavaju s brodova pa se priče o lučkim kafićima i provodima, lučkim ženama i švercu mogu pronaći tek u romantičnim dnevnicima starih pomoraca. S time se slaže i kapetan Sesartić, ali brod ne bi zamijenio nizašto: "To je mali otok - tu se ja dobro osjećam!"

Autor: Goran Vežić, Split

Odg. ur.: M. Ljubičić