Hrvatskoj gori pod petama zbog njenog smeća

Veliki požari u Dalmaciji proteklog tjedna ukazali su između ostalog i na jednu trajnu opasnost po javno zdravlje i ekologiju: neprimjerena odlagališta otpada u većim urbanim centrima i županijskim sjedištima. Karepovac u Splitu se pretvorio u kroničan problem i sramotu za jednu europsku zemlju u 21. stoljeću. On je opća prijetnja i dok ne gori, a kamoli onda kad ga dohvati nekontrolirani plamen. Zagrebačka odlagališta Jakuševac i Jankomir također su čest predmet kritika zbog krajnje zastarjelog pristupa zbrinjavanju otpada. Ili pak Dubrovnik, gdje se nedavni prijedlog gradnje Centra za gospodarenje otpadom pokazao dubioznim iz više razloga.

Obično i jest uvijek riječ o ista dva problema: nesuvremenom tretmanu otpadnih tvari i osjetljivoj lokaciji kao što je npr. porozni krški teren. No temeljni nedostatci vezani su prvenstveno uz pristup otpadu kao nečemu što treba zakopati ili spaliti, umjesto naprednih metoda razvrstavanja i reciklaže ili ponovne upotrebe. Povrh svega, posljednjih se tjedana iznova aktualizira projekt budućeg odlagališta radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori pokraj Dvora na Uni. Zbog toga je ponovno došlo do negativnih reakcija iz Bosne i Hercegovine, ali i hrvatskog lokalnog stanovništva.

Igru još uvijek vodi – smetlarska mafija

Fizikalni kemičar dr. Stanko Uršić, umirovljeni profesor Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu, jedan je od najupućenijih analitičara tretmana otpada u RH. „Opasnost će trajati sve dok ritam rješavanja problema bude određivala, kao što narod kaže, 'smetlarska mafija'“, smatra on. Bit problema po njemu leži u dva aspekta: prvo treba naučiti razliku između otpada i smeća koje pak nastaje tek miješanjem otpadnih segmenata. „A otpad su ostatci tvari ili stvari u komunalnom životu“, nastavlja Uršić, „koji se, odvojeno prikupljeni, mogu vratiti u novu uporabu. Odvojeno prikupljanje jest fundamentalni ekološki 'ključ' rješenja, a to je i ono što traži EU.“

„Podvala je 'smetlarske mafije' da sve ono na odlagalištima zovu 'miješani komunalni otpad'. Jer to je smeće, potpuno neuporabljivo i izvor je svih problema u sektoru. Stvaranje smeća je nepovratni i nepopravljivi problem, dok se otpadom danas normalno gospodari u svim segmentima. To je tzv. kružna ili resursna ekonomija, danas također mjera civiliziranosti ili moderniteta, nasuprot barbarskoj antiekološkoj zalupanosti s pravljenjem smeća“, rezolutno iznosi ovaj fizikalni kemičar za DW. A što se tiče odlagališta komunalnog otpada, on je i uvjeren da će i dalje stalno postojati opasnost od mogućih katastrofa poput one na Karepovcu ako se nastavi dosadašnja praksa.

Kad je posrijedi projekt na Trgovskoj gori namijenjen otpadu niske i srednje radioaktivnosti, dakle ne na primjer za gorivo iz reaktora, Uršić vjeruje da bi rješenje valjalo tražiti u međususjedskom dogovoru dviju država. Time bi se spriječilo i da takve teme postanu predmet nekakvih političkih ucjena. Stanko Uršić sugerira alternativni pristup: „Obje bi države mogle zajednički nastupiti prema nekoj od nuklearnih sila koje imaju dovoljno prostornih i drugih resursa – Rusija ili Kina, primjerice – i ugovoriti prijenos takvog otpada u neku od njih. Jasno, trebao bi nam i dogovor oko troškova i ostalog, što pretpostavlja uzajamno razumijevanje i priznavanje interesa."

Ima i većih problema od Trgovske gore

Dr. Slaven Dobrović, profesor na Katedri za inženjerstvo voda i okoliša zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje te donedavni ministar zaštite okoliša i energetike RH, mišljenja je da pitanje Trgovske gore uopće nije problematično. „To nije bilo u mojoj ministarskoj nadležnosti, ali razgovarao sam i o tome s kolegom iz BiH. Radi se o ostatcima medicinske, vojne i protupožarne opreme koji se danas odlažu usred Zagreba, u lošim uvjetima za razliku od onih koji bi postojali na Trgovskoj gori. Mislim da je, samo za usporedbu, problem rafinerije u Bosanskom Brodu puno veći za obje strane, u ekološkom i zdravstvenom pogledu“.

Ali, kad je posrijedi komunalni otpad, Dobrovićevi stavovi su više nego poznati jer ga i nevladini aktivisti u Hrvatskoj smatraju dosad najkompetentnijim sektorskim ministrom. „Mislim da i na lokalnoj razini ipak sve više raste politička volja da se pristup otpadu temeljito osuvremeni. Uostalom, treba znati da će i nova regulacija navoditi političare u tom smjeru. Ranije su načelnici općina i gradonačelnici trošili nekoliko desetaka kuna po toni odbačenog smeća u svom odlagalištu, a ubuduće će za zbrinjavanje nerazvrstanog otpada u županijskim centrima plaćati stotine i stotine kuna pa će svakako nastojati da takvih ostataka bude što manje“, rekao nam je Slaven Dobrović.