1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Hrvatsku jedva zanima "Treći entitet“ u BiH

Siniša Bogdanić19. veljače 2014

Iako se u hrvatskim medijima sporadično propituje opravdanost uvođenja trećeg entiteta u BiH, za sada službeni Zagreb to ne podržava. Posjet premijera Milanovića samo Mostaru tek je politički marketing, tvrde mnogi.

https://p.dw.com/p/1BBKp
Foto: DW/L. Hrnjić

Mnogi su očekivali da će se prosvjedi i neredi iz Bosne i Hercegovine preliti u Hrvatsku, no to se nije dogodilo. Prosvjedi su tako u Hrvatskoj odjeknuli tek kroz neuspjele pokušaje organiziranja „događanja naroda“ i beskonačne analize, je li premijer Zoran Milanović raspirio nacionalizam u BiH kada je u jeku nemira posjetio Mostar i zaobišao Sarajevo.

Mediji su stidljivo i vrlo oprezno otvorili temu takozvanog trećeg entiteta u BiH, no čini se da to ipak nije tema s kojom će se Hrvatska u bliskoj budućnosti aktivno baviti. Naši sugovornici, svi na neki način vezani za BiH tvrde: Službena hrvatska politika nije skrenula prema ideji osnivanja trećeg entiteta, a za sada niti jedna od relevantnih političkih opcija nije pokazala interes za prekrajanjem susjedne države.

EU kao rješenje problema BiH?

Šef Odijela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku i gostujući profesor mostarskog Filozofskog fakulteta Đorđe Obradović ne dovodi u pitanje promjenu politike Hrvatske koja se sada, kaže, osjeća članom velike europske obitelji pa samim time želi postati regionalni lider. To je vidljivo u politici prema zemljama bivše Jugoslavije, ali i prema Europi i Sjedinjenim Državama u krajnjem slučaju.

Milanović u Mostaru
Posjet hrvatskog premijera Mostaru jedva može biti znak nekakve drugačije politike Zagreba.Foto: picture-alliance/dpa

To nije loše, kaže profesor, ilustrirajući novi hrvatski položaj izjavom šefice hrvatske diplomacije Vesne Pusić o bržem putu ulaska BiH u Europsku uniju. Loša gospodarska situacija i previše razina vlasti samo su neki od razloga, smatra Obradović, pronalaska tog novog puta. Dosadašnji načini ne bi bili ni pošteni jer BiH nije strukturirana kao države koje su ranije prolazile eurointergaciju. „EU bi morala ubrzanim putem primiti BiH pa bi unutar Unije mnogi od nepremostivih poteškoća između dva entiteta ili hrvatskog i bošnjačkog naroda unutar Federacije jednostavno nestali unutar iste zajednice i tržišta.“

Ipak, u razgovoru za Deutsche Welle kaže da za sada ne može sa sigurnošću odgovoriti na pitanje mijenja li Hrvatska stav prema unutarnjem ustroju BiH. „Gledajući taj ustroj, nije teško zaključiti da je riječ o eksperimentalnoj državi i sustavu koji je bio pozitivan jer je zaustavio rat, ali on ne može daleko odmaći. Čak ni kada se radi o zaštiti ljudskih prava ili sudjelovanju manjinskih skupina u vrhu vlasti.“ A kada bi BiH bila u Uniji, kaže Obradović, ni treći entitet ne bi sam sa sobom donio neki novi sukob. „On sam po sebi nije dobar ili loš. Sve zavisi o tome kako bi bio osmišljen.“

Milijun nijansi sive

Kolumnistica portala Politika Plus Ilijana Grgić intimno je vezana za Bosnu i Hercegovinu. Naime, ova rođena Dervenćanka je 1992. godine izbjegla u Zagreb u kojem i danas živi. Primijetila je promjenu odnosa Zagreba prema Sarajevu nakon što je Zoran Milanović preuzeo vlast. Smatra da hrvatski premijer pokušava zadovoljiti Hrvate u BiH, dok istovremeno pazi da „vrlo osjetljivo Sarajevo“ ne bi pomislilo da se radi o miješanju u unutarnja pitanja BiH.

Ilijana Grgić
Grgić: 'Tko ne razumije složenost BiH, ne razumije ništa.'Foto: DW

„Milanović se neće tako skoro otvoreno i jasno zauzeti za treći entitet, sve dok međunarodnoj zajednici ne bude prihvatljivo to rješenje. A znamo da ni ona sama nema rješenje za BiH u kojoj situacija ima milijun nijansi sive boje i ne može biti crno-bijela. Tko to ne razumije, ne razumije ništa.“

No autorica i urednica radijskog političkog magazina Aftershock Silvija Šeparović, koja je i sama živjela i radila u Sarajevu u drugoj polovici devedesetih godina, kaže da nije uopće prepoznala politiku Milanovićeve vlade prema BiH. „Ona se nije mogla zamijetiti, osim u ovom slučaju izvanredne situacije u susjednoj zemlji. Donekle mogu razumjeti njegov odlazak u Mostar, ali ne razumijem da nije prepoznao da bi bilo politički pametno i korektno posjetiti Sarajevo.“

Šeparović u svemu vidi političku nespretnost. „Ako odvojimo Milanovićeve riječi od mjesta, one su sasvim korektne i idu u prilog BiH kao državi i njenom putu prema EU. No mjesto i ljudi s kojima se družio su krivi.“ U cijeloj priči nije pročitala zagovaranja trećeg entiteta, zato jer, kaže, Milanović i u drugim sferama politike pokazuje „simptome slona u staklarni“. Što službena Hrvatska misli o BiH, tvrdi ova iskusna politička novinarka, treba čitati iz istupa ministrice Pusić. „Ne vidim u tome nikakvu posebnu filozofiju. Što drugo Hrvatskoj preostaje nego zagovarati europski put BiH? Mislim da su njene riječi bile prijateljske, s namjerom da se pomogne. Ona se zauzima za pronalaženje posebnog recepta za BiH koja je poseban slučaj.“

Sarajevo nakon prosvjeda
Možda bi se moglo reći kako je i stvar političke pismenosti pored Mostara posjetiti i Sarajevo. Osobito ako Zagreb, u ime EU, doista želi preuzeti ulogu 'regionalnog lidera'.Foto: Reuters/Srdjan Zivulovic

Posjet Mostaru je precijenjen

Dolazak premijera Milanovića u Mostar, pri čemu je zaobišao Sarajevo, u Hrvatskoj ipak nije izazvalo značajnije polemike oko preustroja BiH. Riječ je o nesmotrenosti ili čak marketinškom potezu koji, po svemu sudeći, neće pogoršati odnose između konstituirajući naroda.

S tim se slaže i profesor Obradović koji navodi da taj posjet nije toliko važan da bi pogoršao međunacionalne odnose koji stoje na latentnom nepovjerenju iako svi ističu da im je cilj prosperitet, ali taj prosperitet drugačije vide. Obradović tvrdi da je Milanovićev odlazak u Mostar bio namijenjen javnosti u Hrvatskoj kako bi, pred europske i parlamentarne izbore, dobio bodove kod dijela nesklonih mu birača u čemu je i uspio.

Grgić navodi da Milanović u situaciji rasplamsavanja pobune u BIH nije imao druge mogućnosti nego otići u Mostar. „On ima i ustavnu obvezu da mora štiti prava (Hrvata) u BiH. To je njegova dobra odluka. Mostar je podijeljen grad, a prosvjedi su lako mogli prerasti u međunacionalni sukob“, priča naša sugovornica.

Dolazak predsjednika Biskupske konferencije BiH Franje Komarice predsjedniku Josipoviću u ovom trenutku Grgić ne vidi pretjerano znakovitim i svodi ga u okvire normalnih, ali kompliciranih odnosa dviju zemalja. „To nije nešto što bi trebalo izazvati otpor i strah Sarajeva da Zagreb ima želju rezati BiH.“

Hrvatski građani su nezainteresirani za BiH

A kakav je odnos građana Hrvatske prema susjednoj državi u kojoj živi veliki dio hrvatskog nacionalnog korpusa? Kolegica Ilijana Grgić iz osobnog iskustva tvrdi da građani Hrvatske često na Hrvate iz BiH gledaju kao na nekoga tko ih iskorištava. S druge strane, Hrvati u BiH se vide žrtvom hrvatske države koju podupiru, a ne dobivaju dovoljno zauzvrat.

Ilica u Zagrebu
U Hrvatskoj živi mnogo Hrvata iz Bosne i Hercegovine, ali to nimalo ne povećava zanimanje za zbivanja u susjednoj državi.Foto: picture-alliance/dpa

„Građani Hrvatske se ne osjećaju naročito povezanima s Hrvatima iz BiH. Mislim da prosječan Hrvat iz Hrvatske ne misli da ga se tiču događaji u BiH. A zapravo nije tako, obzirom na dužinu granice koju te dvije države dijele. Hrvatsku treba zanimati da na svojoj granici ima sređenu državu.“ Dodaje da ni hrvatska desnica nije pretjerano zainteresirana za situaciju BiH i tamošnje Hrvate. „Osim deklarativnih stavova, nemaju konkretna rješenja.“

Da u dubokoj krizi u kojoj ne znaju kako će preživjeti, građani Hrvatske ne razmišljaju o BiH i trećem entitetu, navodi i Silvija Šeparović. „Oni i koji razmišljaju o BiH imaju stajalište kakvo su oduvijek imali. Nacionalno definiranije ili nacionalističke stranke su oduvijek imale jasna stajališta. Ni drugi ga nisu promijenili još od devedesetih.“

Službena hrvatska politika i dalje drži stav „bez miješanja“ i zapravo nitko u toj politici nema bilo kakvu zamisao, kaže naša sugovornica. „Jednako tako mi se čini da ni političke elite u BiH ne znaju što bi same sa sobom. Očita slika toga je razočaravajuće odustajanje povjerenika EK za proširenje Stefana Fulea. Mislim da ni tamošnji političari ne shvaćaju da ono što rade jest samoubojstvo. Znakovito je da se ne mogu dogovoriti ni u trenutku kada su im građani poručili da im je dosta“, zaključila je Šeparović.