Huligani protiv selefija - i stranaca

Corinna podiže ruku s ispruženim srednjim prstom, tako da to svako može vidjeti. Inače, ona samo šuti i gleda kako samo nekoliko metara od nje prolazi u crno obučena masa ljudi s njemačkim zastavama i koji uzvikuju: "Wir sind deutsch!".

Corinna, krhka i mlada djevojka oko svog je vrata umotala palestinsku maramu, a na ruci ima naljepnicu "Ne nacistima". Je li to znak hrabrosti ili ludosti? Način na koji sama stoji i ciljano provocira. "Huligani nisu isto što i nacisti", kaže 18-godišnjakinja, "ali ovi ovdje to jesu". Kada kaže "ovi" misli na huligane s fudbalskih stadiona, jasno prepoznatljive desničare i na one koji Njemačku žele spasiti od "svetog rata" i koji su zbog toga i došli u grad na Rajni. Jedan od njih je stao pored Corinne. "Ti si onda dakle za selefije?", pita ju.

O selefijama znaju "dovoljno"

Raspoloženje je od samog početka bilo "zapaljivo". Kako je sve više ljudi dolazilo na trg iza glavne željezničke postaje u Kölnu, tako su preko megafona stizale "naredbe" od strane organizatora. "Nemojte danati intervjue medijima", bila je jedna od najvažnijih uputa. A čitav dan se moglo čuti kako demonstranti uzvikuju - "lažljivi tisak". No, neki su i pored upozorenja ipak (pro)govorili s novinarima. Ljudi poput Thomasa. Obrijane glave s crnim sunčanim naočalama. Otvoreno govori kako je on njemački nacionalista i huligan, ali i da nije desni radikal. Za skup je saznao preko Facebooka. Zabrinut je, kaže, za svoju obitelj i za svoju zemlju i zbog toga je došao na okupljanje. "Jer, ono što se danas događa u Francuskoj i Belgiji samo je početak", kaže. Njegov prijatelj Michael potvrdno klima glavom: "Nas u Njemačkoj se drži malima, mi se samo saginjemo." Na pitanje što znaju o selefijama slijedi odgovor: "Dovoljno!" Obojica su samostalni poduzetnici, upoznali su se na nogometu. Michael je član "GnuHonntersa", jedne huliganske skupine čijim se članovima ne sviđa da na stadionima ima sve lijevo orijentiranih ultrasa koje odlikuje i jedna doza civilne hrabrosti. Odlučno odbacuje teze po kojima su on i njegovi drugovi desni ekstremisti. Kao dokaz navodi jednog Turčina i jednog Libanonca koji su također članovi skupine. U načelu se, tvrdi on, članovi skupine sastaju samo kako bi se zajedno "opijali"

Huligani kao junaci

Charlotte i Barbara na prvi pogled uopće ne izgledaju kao "tipični" sudionici protestnog skupa. Među istetoviranim, mišićavim dečkima, ove dvije starije dame izgledaju kao strano tijelo. "To su huligani", odgovara Charlotte na pitanje zna li uopće s kim demonstrira. "Oni će zaštiti našu zemlju." Charlotte je rođena u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj (DDR) gdje je preživjela zatvor i diktaturu. Odnedavno živi u Italiji jer kaže da u Njemačkoj više ne može "izdržati". Ovdje su već, kaže, i djeca infiltrirana islamom. "Ali, ovo je kršćanska zemlja i muslimani se moraju orijentirati prema nama." Njezina prijateljica Barbara podrijetlom je iz Sjedinjenih Američkih Država. Ona kaže kako se na huligane tamo gleda kao na junake. Samo zbog demonstracija je došla iz Münchena, gdje trenutno živi. "Ja sam danas ovdje zbog budućnosti mojih unuka."

Kada se masa nakon nekog vremena pokrenula, u koloni su se našli i Dieter i Christian. Njih dvojica, građevinski radnik i zaposlenik u gradskoj čistoći, prije 14 godina su se preselili iz Tirinške u jedan gradić blizu Kölna - u Troisdorf. Oni ne kriju da danas nisu na skupu samo zbog antipatija prema selefijama, oni su i protiv stranaca. "Stranci uživaju od državne pomoći, a istovremeno njemački umirovljenici moraju skupljati boce po ulici da bi preživjeli", kaže Christian. I doista, na dan prosvjednog skupa na ulici je mnogo onih koji skupljaju boce, ali uglavnom su to mladi ljudi koji potječu iz inozemstva. Dieter dodaje: "Naši očevi nisu tako izgradili našu zemlju."

Lete boce i petarde

U jednom trenutku situacija postaje neugodna. Najmanje tri petarde su pukle u našoj neposrednoj blizini, što je valjda bio specijalni "pozdrav za pripadnike medija". Posvuda je bilo namrgođenih muškaraca koji su sve snimali video-kamerama i fotografirali. Više muškaraca odjednom navlači maske preko lica a drugi su stavili šalove na usta. Vodeni topovi i oklopna vozila stižu na lice mjesta. Neki prosvjednici bježe u sporedne uličice, ali ih policjia tjera natrag. Odjednom se posvuda vide uniforme i onda situacija eskalira. Jedan demonstrant kasnije priča kako su kontra-demonstranti iz Antifašističke inicijative (Antifa) bacali na njih kamenje i provocirali ih. Potom su vodeni topovi krenuli u akciju. Jedna uplašena djevojka stoji na kutu, i dovikuje svojoj prijateljici: "Želim otići odavde." Kratko nakon toga policija obavještava kako je okupljanje završeno. Međutim, mnogi se nisu htjeli s tim pomiriti. U jednom obližnjem parku došlo je do tuče. Odjednom se vidi jedan muškarac koji leži na tlu, dok se jedan drugi, vidno alkoholiziran, zahvaljuje njemačkim policajcima.

Od oko 2.500 okupljenih na kraju ih nije ostalo mnogo u centru Kölna. Na Breslauerplatzu, trgu iza Glavnog kolodvora ostala je još nekolicina njih koji su provocirali. Goli do pojasa skandirali su ispred jednog policijskog vozila - "Hura, hura, Njemci su tu". Jedno vozilo snaga sigurnosti je prevrnutu. Jedan demonstrant je pomalo razočaran "600 kilometara sam prešao nizašta!" Njemu je bilo jasno da će situacija kad-tad eskalirati, ali kaže, "ne tako". Nakon svega se pred kioskom u željezničkoj stanici stvorio dugačak red. Tu je i jedan muškarac obrijane glave na čijoj kapuljači piše "Hoolizei. Anti Sharia Team" - što bi u slobodnom prevodu bilo "huliganska policija - tim protiv šerijata". Podriguje glasno.