"I Berlinale ima filmove za crveni tepih"
5. veljače 2013
DW: Gospodine Kosslick, sve je više filmskih festivala - samo u Europi ih navodno ima 800. Po čemu se Berlinale razlikuje od svih njih?
Dieter Kosslick: Mi smo uz Locarno, San Sebastian i Cannes najstariji filmski festival. Možda je jedna od posebnosti Berlinalea to što imamo ogromnu publiku i što ga mogu posjetiti obični građani. Svake godine zabilježimo 300.000 posjetitelja koji kupe ulaznice i 500.000 puta idu u kino. Osim toga, mi smo istovremeno i posebno sastajalište branše, s brojnim inicijativama i natjecateljskim dijelom. To znači da su tu i filmovi "za crveni tepih", koji konkuriraju za Zlatne i Srebrne medvjede.
DW: Vi kroz godinu putujete svijetom u potrazi za napetim filmovima. Što se trenutačno događa na "svjetskoj karti kina"?
Kosslick: U našem natjecateljskom dijelu je vidljivo da se puno toga događa u istočnoj i srednjoj Europi. Imamo šest ili sedam filmova u konkurenciji koji se bave problemima tih zemalja ili tamošnjom situacijom. Po prvi put imamo jedan film iz Kazahstana. Film se zove "Harmony Lesson" i suptilno pokazuje kakvi se tamo mehanizmi moći primjenjuju.
DW: Ima li financijska kriza utjecaja na filmsku produkciju u zemljama koje nisu ekonomski jake? Smanjuju li se državne dotacije za film?
Kosslick: Naravno. U Španjolskoj je poticaj za film smanjen na nekoliko milijuna eura. U Grčkoj, mislim, nema uopće novaca za velike filmove. To ćemo tek kasnije osjetiti. Trenutačno ne primjećujemo posljedice. I kod sadržaja filmova kriza se više ne tematizira kao prije dvije, tri godine. Da spomenem samo film "Margin call" u kojem se stvarno vidjelo kako se špekuliralo. Sada vidimo takozvane kolateralne štete koje je kriza prouzročila širom svijeta. To prvenstveno vidimo u istočnoj Europi.
DW: To će dakle ponovno biti vrlo politički festival. Po tome je Berlinale poznat. U tom kontekstu se mora spomenuti i Jafara Panahija, velikog iranskog filmaša koji je zastupljen s jednim filmom na Berlinaleu.
Kosslick: Jafar Panahi u Iranu ima zabranu obavljanja svog zanimanja. To znači da on više ne smije snimati filmove. No on je ipak snimio jedan igrani film. Mi smo jako sretni da taj film imamo, to će biti svjetska premijera i mi smo sretni da nastavljamo svoj angažman za slobodu umjetnosti na Berlinaleu, kao što smo to činili i protekle 63 godine.
DW: Kada se radi o Wongu Kar Waiu iz Kine, očekuju li se kulturnopolitički problemi?
Kosslick: Ne, Wong Kar Wai nema problema. Ali ne zato što se posebno prilagodio režimu, nego zato što su njegove teme drugačije. Njegov film otvara Berlinale. To je veliki filmski ep s veličanstvenim slikama o majstorima borilačkih vještina (Martial Arts). Tu je prikazana ta velika umjetnost koja je izumrla s posljednjim velikim majstorima. To je velika umjetnost samoobrane koja je u Aziji uvijek bila i velika filozofija.
DW: Vratimo se na Njemačku. Tu postoji jedan paradoks. S jedne strane još nikada nije financijski poticano snimanje tolikog broja filmova kao prošle godine. S druge strane, njemački filmovi već godinama nisu posebno zastupljeni na velikim međunarodnim festivalima i u natjecanju za Oscara. Imate li ove godine na Berlinaleu neki film koji bi mogao postići svjetski uspjeh?
Kosslick: To nije baš tako. Upravo je jedna njemačka koprodukcija s Hanneckeovim filmom "L'amour" na vrhu ljestvice gledanosti i pretpostavljam da će dobiti Oscara.
DW: Da, ali ga se nije zamijetilo kao njemački film...
Kosslick: Ne, on nije zamijećen kao njemački film. Mogu samo reći da smo mi vrlo brižljivo birali i pronašli dva filma za koje mislimo da će biti uočeni kao njemački filmovi. Jedan je u svakom slučaju njemački film, naime "Gold" iz tzv. Berlinske škole koja je specifična. Mi smo smatrali da su to vrlo dobri filmovi koji mogu izdržati i međunarodnu konkurenciju. Tu moram spomenuti i film "Barbara" Christiana Petzolda, prošlogodišnjeg pobjednika koji se prikazuje širom svijeta. Dakle, mi se ne možemo puno žaliti.
DW: I još jedno pitanje za kraj. Što radi direktor filmskog festivala nakon što sve prođe, kada ode kući? Sigurno ne ide u kino...
Kosslick: Ja idem relativno rano na spavanje i čitam nešto što nema veze s filmovima. Kod kuće ne gledam filmove, pa ni televiziju. I kada počne Berlinale, idem vrlo rano na spavanje jer moram biti ispavan.
DW: Onda Vam želimo budno, ispavano i uspješno Berlinale.
Kosslick: Hvala.