I na Kubi bez pameti nema blagostanja

Jan Ehlers nije imao pojma što ga čeka kada je sa čitavom prtljagom krenuo u Havanu da bi tamo ostao nekoliko mjeseci. U Berlinu je on predavač na poslovnoj školi ESP Europe u području razvoja poslovanja i odnosa, a u suradnji berlinskog Humboltovog sveučilišta i sveučilišta Havane je tamo trebao nastati prvi "inkubator ideja" za poslovne projekte. Utjeha mu je bila: kako on nije znao u što se upušta, to nisu znali niti njegovi domaćini. "Kubanci nisu imali pojma što im to želim predstaviti, odnosno imali su sasvim drugačiju predodžbu", kaže nam sa smiješkom.

Na Kubi se mnogo toga mijenja: država, doduše u skromnim razmjerima, sada dopušta privatno poduzetništvo, a i državna poduzeća su dobila više samostalnosti u poslovnim odnosima. Otvaraju se posebne (eksteritorijalne) poslovne zone, a donesen je i zakon koji bi trebao privući strane ulagače. Ovaj inkubator je zapravo bio odraz tih promjena u malom: kako pojedinci uopće razmišljaju o poduzetništvu i poslovnim mogućnostima.

Kubanska upornost i strpljenje

Kao što se moglo očekivati, tu je isprva bilo mnoštvo nesporazuma: "Oni su mislili da ću doći i držati im predavanja čitavo vrijeme. Ali ja nisam došao držati predavanja, nisam ja nekakav učitelj. To im je bilo smiješno. Već i iz tog nesporazuma je uvijek tu bilo malo napetosti", sjeća se Ehlers.

Ali kaže se kako je svaki početak težak i ovaj projekt je svakako dokaz te tvrdnje: prvo je trebalo  očistiti prostor koji im je sveučilište dalo na raspolaganje i opremiti ga za tečajeve. Ehlersu su zato bili neophodni i sustavi današnje komunikacije, ali tu je trebao još nešto naučiti o Kubi. Potrajalo je mjesecima prije nego li je uopće dobio pristup internetu, ali i tako ga je dočekalo neugodno iznenađenje: "Jednom sam otvorio Youtube video od nekih pet minuta, ali sa njim sam potrošio moj volumen podataka za čitav taj mjesec." U međuvremenu je i to postalo bolje.

Već prilikom izbora sudionika tog tečaja je njemački stručnjak upoznao, kako kaže; "kubansku upornost i strpljenje." U određen dan je pred njegovim vratima odjednom nastala gužva: "Sve su to uglavnom bili profesori i suradnici sveučilišta, samo nekoliko studenata. Svima je rečeno da dođu u 14 sati i mislio sam si; pa tko je sve timove poslao ovdje u isto vrijeme? Jer sa svakim od njih je trebalo provesti opsežan razgovor o njihovoj poslovnoj ideji."

Doista, već prvi razgovor je trajao punih 45 minuta: "Posljednji na redu su već time pokazali svoju upornost, jer su i u osam sati navečer još uvijek čekali da dođu na red."

"Iskustvo, a ne samo brojke"

Na koncu je odabrano sedam poslovnih ideja za start-up, u područjima informatike, biotehnologije, medicinske tehnike i solarne energije. Na primjer, jedan tim je htio razviti aplikaciju kojom bi korisnicima i bez pristupa internetu pomogli javnim prijevozom doći od točke A do točke B. Drugi je razmišljao o korištenju letjelica na daljinsko upravljanje za nadzor solarnih postrojenja, ali i za građevinsku kontrolu krovova i uroda na poljima. Jedna profesorica matematike Sveučilišta Havana je razmišljala o programu za raspoznavanje fotografija kojim bi računalo moglo pravovremeno otkriti sumnju na rak maternice.

Upravo ta profesorica, Marta Baguer nam objašnjava kako na Kubi već po socijalističkoj tradiciji, sveučilište jedva da ima ikakvog posla s industrijom. Ovaj inkubator pomaže premostiti taj jaz, jer to nisu znale ni državne institucije: "U susretima sa službenicima uvijek smo razgovarali samo o brojkama, ali ovdje se bavimo konkretnim i praktičnim pitanjima."

Kubanci su na tečaju upoznali i mnoge pojmove suvremenog poslovanja - i njihove engleske fraze: Designthinking, Businessmodelling, Marketing Research... S druge strane se i njemački stručnjak naučio kubanskom načinu improviziranja čak i u poboljšanju svoje nastave: "Imao sam opet sreće da sam na večeri kod jedne prijateljice upoznao stručnjakinju za marketing koja je bila vrlo visoko u hijerarhiji jedne njemačke tvrtke. Ona je moj projekt smatrala vrlo zanimljivim i rekla da će rado svratiti i održati malo predavanje." To je bila njegova prva "slobodna" nastavnica, ali u međuvremenu mu dolaze i drugi stručnjaci iz raznih područja poslovanja.

"Lovci na glave" već dolaze...

Baš kao što je zvao stručnjake, tako je kontaktirao i državne službenike: "Sretao sam se sa predstavnicima ministarstava, direktorima odjela, savjetnicima ministara... Svugdje sam dobio samo podršku." Svaki tim u njegovom tečaju je kao mentora dobio i neku iskusnu tvrtku iz Njemačke u njenom području. Tako mogu na istoj razini razgovarati i o stručnim, a mogu mnogo naučiti o poslovnoj strani. Naravno da Kubanci još uvijek moraju razmišljati i o tome što je u toj socijalističkoj zemlji i pravno uopće moguće.

Kubanska profesorica Baguer je i sama u svojim posjetima stranim sveučilištima vidjela suradnju univerziteta sa industrijom i obostranu korist koja ona nosi. Ali ima i dojam da vrijeme radi protiv Kube: "Imamo osnovni problem: mnogi naši najbolji studenti u čije smo obrazovanje uložili godine i godine, ali čak i iskusni profesori i istraživači odlaze iz Kube ili odlaze u privatne koncerne." Ne samo da su plaće koje im se nude u inozemstvu gotovo nepojmljive za Kubu, nego im je na raspolaganju baš sve što im treba za istraživanje.

S druge strane, baš to siromaštvo socijalizma je Kubance naučio upravo neviđenoj improvizaciji. Niske plaće i odlično obrazovanje čine Kubu idealnom kolijevkom za nova poduzeća u sektoru tehnologije. Ali upravo je i njemačkom stručnjaku kao što je Ehlers jasno: "lovci na glave" su već počeli tražiti podesne stručnjake na Kubi kako bi ih odvukli u inozemstvo. "Vidio sam da Kubanci vole svoju domovinu i ne žele napustiti ovu zemlju. Zato su spremni i platiti određenu cijenu. Ali baš to čini dodatni pritisak na vladu Kube, na birokraciju, na ovdašnje sveučilište da što prije nađu načina kako da profesori i studenti mogu prehraniti svoje obitelji. A ne da su povrh toga prisiljeni voziti taksi, prodavati sladoled ili trgovati cigarama", kaže nam Jan Ehlers.