I u Republici Srpskoj se izlazi na ulice

Nakon prosvjeda koji su u petak (28.2) održani u Banja Luci sada se definitivno može reći da su i u cijeloj Bosni i Hercegovini okupljanja građana izrodila bar nešto pozitivno. Izašli su na ulice ljudi koji godinama šute i trpe samovolju pojedinaca i bogaćenje tajkuna na račun radnika. Ali i na račun onih koji bi htjeli biti radnici a to ne mogu jer ih za posao nitko više ne želi, uglavnom zbog starosti.

Ovdje nema života

U prvim redovima na prosvjedima u petak u Banja Luci, najmasovnijim do sada u ovom gradu, bio je i Miroslav Ćorić s najvećim transparentom. Ne može više, kako kaže, trpjeti nepravdu i zbog toga je izišao na prosvjede. Za njega "nema života u ovom društvu koje je nakaradno postavljeno" a sustav vrijednosti odavno izgubljen.

Prosvjedi su jedini način, kaže Ćorić: “Dogorjelo je do nokata. Podstanar sam, 200 maraka penzije, imam obitelj. Neizdrživo je. Ovdje nema života. Posla nema, mladi se ne zapošljavaju a ako mladih nemamo, nemamo ni Banja Luke ni Sarajeva ni Beograda...Političari nam sve rasprodaše i rade ono što ne treba. Druge nema, počelo je“.

Ono što je poražavajuće je da veliki broj visokoobrazovanih građana u BiH nema posla. Među nezaposlenima je i veliki broj magistara koji očekuju neko poboljšanje iako im svaki novi dan ubija nadu. Duško Košpić magistar je prava. „Magistar sam prava, ne radim osam godina. Prosvjedujem jer nisam prošao na preko 30 natječaja, jer sam doživio nepravdu kakve nigdje nema u Europi, kao što je ima ovdje od 2006. godine. Teška je situacija, nevjerojatne stvari se događaju. Samo zajedno možemo poboljšati položaj svih građana.“

Drvenom "Bubom" do Essena

Umirovljeni stolar iz Čelnica kod Banja Luke Momir Bojić također prkosi socijalnoj nepravdi. Želi izraziti svoje nezadovoljstvo aktualnom situacijom iako kaže da ima mirovinu dovoljnu za život. Ovaj vremešni stolar poznat je i po svom jedinstvenom proizvodu a to je automobil „Buba“ koja je gotovo čitav napravljena od drveta. Bojić je krajem prošle godine imao čast svoj automobil izložiti u Essenu na sajmu automobila na poziv organizatora. „Želim pomoći ljudima kako bi ostvarili svoja prava, pa makar i na prosvjedima. Da se nepravda smanji koliko toliko. Ima nekoliko načina za rješavanje kriza, prosvjedi nisu jedini i ja ne kažem da su najbolji, ali ovako se počinje pa kako će završiti... Mnogo ljudi nema za kruh...Ja živim dobro ali ima mnogo onih koji nemaju, ja sam zbog njih ovdje. Sve je to krenulo naopačke."

Udruga nezaposlenih s puno previše članova

U uredima za zapošljavanje u BiH nalazi se preko pola milijuna nezaposlenih. Neki od njih okupili su se u Udrugu nezaposlenih koji, na žalost ovog grada, i u Banja Luci broji dosta članova. Predsjednik udruge Slavko Čamber, magistar je ekonomije. „Nastojimo nešto učiniti kako bi se riješio problem nezaposlenosti. Ako je 570 tisuća nezaposlenih u BiH, a preko 150 tisuća u RS, netko mora nešto učiniti. Savez sindikata RS ne zastupa čak ni radnike a kamoli nas nezaposlene“, kaže Čamber.

Ovo je slika i prilika BiH i to su oni ljudi koji izlaze na proteste, oni ljudi koji imaju egzistencijalnih problema. Oni ne smatraju, kako to vole reći vlastodršci, da se radi o ljudima koji usko surađuju sa nekim „otuđenim centrima moći“, pokušavajući destabilizirati sustav. Njihov sustav je već destabiliziran jer nemaju posla, a time se ne osjećaju ni kao ravnopravni članovi društva.