IKEA u muzeju

Proizvođač namještaja IKEA je u povijesne anale upisala jednu sasvim uspješnu priču. Do sada su se u 161 zemlji otvorili saloni namještaja švedske firme. Godišnji promet iznosi preko 21 milijarde eura. IKEA ima jednostavan ključ uspjeha: povoljne cijene, dobar dizajn. A kako je dobrom dizajnu obično mjesto u muzejima, tako je i IKEA došla u muzej u München.

Komparativna izložba

„Lijep izgled je tu za sve, a ne samo za muzej“, tako je prije nekoliko godina govorio direktor dizajna IKEA-e. A danas je ona u muzeju. Ali je li je njen izgled lijep? Billy na primjer. Ormar za knjige. Vjerojatno najpoznatiji i najdugovječniji komad namještaja u proizvodnom programu koji se, bez većih izmjena, proizvodi još od 1978. Do sada je prodan u više od 30 milijuna primjeraka širom svijeta, a može ga se vidjeti u uredima arhitekata, liječničkim ordinacijama, stanovima itd… Je li Billy lijep? Ako ništa, ima čisti dizajn i ne mora se stidjeti u muzeju usporedbe sa svojim finim rođacima. Jer izlošci švedske firme su poredani odmah pored ostalih izložaka. Na taj se način nudi mogućnost usporedbe kada se promatra pojedini eksponat, kaže Corina Rösner: „Može ih se vidjeti u nekom drugom kontekstu. Stavljamo ih u povijesni razvoj. Mogu se vidjeti međusobna povezanost, različitosti, strategije i proces razvoja dizajna“.

Katkad su međusobne veze vrlo jasne: IKEA namještaj se dosta oslanja na uzore, ponekad do granica plagijata. Na primjer, barsku stolicu Thonet, je u Poljskoj pod imenom Ögla, izradio proizvođač drvenog namještaja, koji je nekoć bio osnivač radionice "Thonet braća". Tako se na pristojan način može reći da posezanje za uzorima leži u uspješnoj priči ovog proizvođača namještaja. Priča je započela 1943. u Smoolandu: „To je agrarna zemlja i tamo je Ingvar Kamprad imao dućan starog namještaja. Ubrzo je shvatio kako je zanimljivo brinuti se oko proizvodnje namještaja i počeo trgovati prvo s mjesnim proizvođačima, da bi onda pokrenuo vlastitu distribuciju i transport. Sredinom 50-ih godina je već prešao na proizvodnju vlastitih nacrta. U početku su oni bili više po uzoru na starinski, seoski namještaj, ali ubrzo je počeo biti vidljiv utjecaj suvremenog skandinavskog dizajna, danskog naravno i zatim ubrzo i finskog, izrađenog od brezovine, kao što je primjer namještaj dizajnera Alvara Aaltoa“.

Demokratski dizajn

Tako se zaista mogu vidjeti poveznice s komadima namještaja slavnog Alvara Aaltoa. Svijetli, drveni naslonjači za ljuljanje na primjer, koje proizvodi IKEA, imaju jednostavne, jasne oblike, bez obzira na uzore i mogu se slobodno usporediti sa svojim slavnijim blizancima. Za neke komade se uopće ne bi reklo da su "švedski". Demokratski dizajn, pitate se? Ali što je to zapravo? Odgovor je dao voditelj IKEA-inog odjela za dizajn: „Dizajn treba kao prvo biti pristojan, kao drugo upotrebljiv, zatim kvalitetan i konačno, ljudima pristupačan. Dakle, povoljan. Mnogi upotrebljavaju riječ dizajn kako bi podigli cijene. Mi držimo da je upravo suprotno. Koristimo dizajn kako bi cijene postavili tako da ljudi taj dizajn mogu sebi priuštiti. Naša predodžba o nama samima se može ovako opisati: Prirodni materijali i korijeni švedske pokrajine Smooland, iz koje potječemo. To je tlo iz kojeg izvlačimo inspiraciju i ideje“.

Ovakav koncept izložbe nije nešto novo, kaže direktor postava „Nova zbirka“ u Münchenu, Florian Hufnagl: „“Nova zbirka“ je 1930. godine imala izrazito uspješnu izložbu s naslovom “Jeftino življenje“. Tada se, kao i danas, nije išlo za parolom “Škrtost je super“. Ali danas više ne kažemo da je nešto jeftino, već da je povoljno – radi se o povoljnom namještaju, koje je funkcionalno, lijepo oblikovano i svakom pristupačno. Tada je izložba bila u sjeni svjetske ekonomske krize, a danas…vjerujte, ovakvoj se paraleli nismo nadali, kada smo prije godinu dana počeli raditi na izložbi“.(dw/ij)