Ima li nade za brodogradilišta?

Kriza koja je zahvatila brodarsku industriju nije mimoišla ni njemačka brodogradilišta. Sve više brodogradilišta ostaje bez posla budući da nema kupaca. Prije svega se radi o brodogradilištima koja proizvode brodove za prijevoz tereta. Prije 42 godine je „Tehnomont“ iz Pule sklopio ugovor o suradnji s njemačkim brodogradilištima. Tada je upućena prva grupa radnika na rad u brodogradilište „Lindenau“ u Kielu. Ti tzv. detaširani radnici su po ugovoru radili 2 godine u njemačkom brodogradilištu te nakon isteka ugovora su se vraćali u Hrvatsku. Poslije godinu dana provedenih u matičnoj firmi su stjecali pravo rada u Njemačkoj. Sada je većina tih radnika ostala bez posla.

Među njima je i strojobravar Božo Tukić koji je iz okoline Splita 1969 došao u Njemačku. Počeo je raditi u brodgradilištu „Lindenau“ u Kielu kao brodomonter. Nova sredina i nepoznavanje jezika mu nije bila prepreka da se dokaže kao dobar radnik. Ubrzo je postao i ravnatelj gradilišta. Božo Tukić je u Kielu utemeljio obitelj, dobio je i djecu. Nakon 20 godina je napustio 'Tehnomont', ostao je raditi u „Lindenau“ - ali kao radnik te firme.„42 godine sam u Njemačkoj, do mirovine mi je ostalo 20 mjeseci, momentalno sam bez posla evo sada će biti godina dana kako sam bez posla. Najgore je prolaziti pored 'škvera'; kada pogledam dizalice, kada pogledam okolinu poznajem svaki centimetar. To je osjećaj kao da vam neka struja prođe kroz tijelo!“, kaže Tukić.

„'Lindenau“ je objavio stečaj“, objašnjava Ognjen Baričev, ravnatelj „Tehnomonta“ u Njemačkoj. On kaže da su radnici „Tehnomonta“ otpušteni prije godinu dana i dodaje da je brodogradilište dobilo prinudnu upravu.“„U „Lindenau“ je bilo naših 60 do 100 radnika. U „Lindenau“ je ukupno 250 radnika ostalo bez posla“ priča Božo Tukić. On kaže da su u brodogradilištu pored 150 radnika „Lindenaua“ i 100 radnika „Tehnomonta“ i zagrebačke „Montaže“ dobili otkaz. Mnogi radnici su se vratili u Hrvatsku, neki su otišli u mirovinu.

Konkurencija iz Kine i Koreje

Početkom ove godine je kupcima isporučen posljednji brod izgrađen u ovom brodogradilištu, tanker „Ebba 2“. Do krize u brodogradnji je došlo pojavom kineskih brodogradilišta na svjetskom tržištu, koja su jeftinom radnom snagom privukla mnoge kompanije da grade kod njih.„Kineska brodogradilišta se po kvaliteti ne mogu mjeriti s europskim“ kaže Ognjen Baričev. On smatra da je problem i u financiranju brodogradnje jer banke ne odobravaju kredite.“Brodovi bi se mogli graditi ako bi bilo podrške banaka“ kaže Baričev i dodaje da brodogradnja nema podršku ni od vlasti. „Da u Njemačkoj politika prati i da daje neke subvencije onda bilo sigurno bilo većih mogućnosti da se gradi. Prije par godina je napravljena akcija da se spasi Opel, tako nešto nikada nije napravljeno za brodogradnju“, kaže Baričev.

Brodovi za prijevoz tereta

Brodogradilište „Lindenau“ je specijalizirano za gradnju brodova koji prevoze posebne terete. „Gradnja ovakvih brodova dosta je jednostavnija od gradnje luksuznih putničkih 'cruzera' pa su se brodovlasnici opredijelili za kineska i koreanska brodogradilišta“ kaže Ognjen Baričev i dodaje da su zbog toga europska brodogradilišta ostala bez kupaca. To je dovelo i do stečaja u brodogradilištu „Lindenau“ i u mnogom drugim.„U Bremenu je bila već jasna i definirana cijena za izgradnju broda za polaganje kablova, za „Belugu“, medjutim ona je otišla pod stečaj i tako je jedan kompletan brod ispao iz programa“, dodaje Baričev.

Kriza u brodogradnji nije zahvatila svih 36 brodogradilišta i oko 15.000 radnika u njemačkim škverovima. Najveće njemačko brodogradilište „HDW“ u Kielu gradi podmornice i brodove za vojsku. Problema s kupcima nema. „Flensburger Schiffbau“ u Flensburgu gradi RoRo brodove. To su brodovi specijalizirani za kotrljajući teret koji se sve više traže. Iako Flensburg ima ugovore do kraja 2013. godine problema sa novim narudžbama neće biti. U najboljoj poziciji je brodogradilište u „Meyer Werft“ u Papenburgu koje gradi luksuzne putničke brodove i ima posla do kraja 2020.godine.

„Putnički brodovi imaju veliki imidž, lijepo ih je vidjeti“ objašnjava Ognjen Baričev i dodaje da 60 radnika „Tehnomonta“ radi u ova dva brodogradilišta. On kaže da je gradnja tih brodova povezana s velikim rizikom.„Gradit putničke brodove jako je riskantno jer svaka greška košta jako puno tako da se može dogoditi da „što je čovik radija i zaradija preko noći može sve izgubiti!“

Novi propisi

Tračak nade za brodogradilišta koja grade brodove za prijevoz tereta se pojavio donošenjem novih propisa po kojim svi brodovi moraju imati dvostruke vanjske zidove. Svjetskim morima trenutno plovi 70% tankera koji ne ispunjavaju ove tehničke uvjete. Oni se moraju prepraviti što pruža nadu brodogradilištima da će ponovo imati posla i to na dulje staze.

„Kina nije tehnički razvijena da bi radila na prepravkama“ kaže Božo Tukić i dodaje da bi ga veoma radovalo da 'škver' ponovo oživi. „Želja bi mi bila da 'škver'ponovo dobije posao, da mladi ljudi imaju zaposlenje, ujedno da ovo mjesto oživi koje je moj drugi dom!“, kaže on. Božo Tukić ne vjeruje da će se vratiti na posao. Poslije isteka dvadeset mjeseci on će otići u zasluženu mirovinu. Namjerava da se vrati u svoj radni kraj. U Kielu će mu ostati odrasla djeca i 'škver' kojeg će nositi u srcu cijeli život.

Autor: Zoran Simić

Odg.ured: Željka Telišman