Imaju li Hrvati izgleda među svjetskim šminkerima

Danske stolice, talijanske lampe, njemačke sofe. Proizvođači vrhunskog namještaja ponovno su se okupili na najvećem svjetskom sajmu pokućstva koji se svake godine održava u Kölnu (imm). Imaju li hrvatski proizvođači uopće bilo kakvih izgleda u ovoj oštroj konkurenciji?

Kako se riještiti starog imagea

"Naše su cijene niže. Ali budući da namamo dovoljno izgrađen 'brand', još uvijek nismo percipirani kao neki ozbiljan ponuđač", ocjenjuje svoje izglede Tatjana Kos. Direktorica male velikogoričke tvrtke Lapibus, izlaže svoje vrlo atraktivne komade namještaja, čistih, jednostavnih linija u nadi da će naći zainteresirane poslovne partnere u inozemstvu. Ova je tvrtka jedan od sedam hrvatskih prerađivača drveta koji ovdje zajednički nastupaju. Pomalo su skučeni na tristotinjak kvadrata izložbenog prostora, a Ministarstvo šumarstva pomaže im sudjelujući sa 50 posto u troškovima za ovaj nastup.

Posjetitelja njihovim izložbenim prostorima, može se reći, očekuje ugodno iznenađenje. Ni traga masivnom rustikalnom stilu, godinama tako omiljenom u hrvatskoj drvnoj industriji. Kupci iz zapadnih zemalja žele moderne komade namještaja, a i hrvatski su potrošači u međuvremenu postali izbirljiviji. "U Hrvatskoj, ljudi koji imaju novaca, na žalost ne dolaze u Sekulićeve salone. Naša svijest je takva da će onaj koji ima novac, otići u neki strani salon, jer je to ime", žali se Mirjana Trupinić iz Drvne industrije Sekulić. I njihova se proizvodnja preusmjerila iz rustikalnog stila u moderni izričaj, no to u širim krugovima još nije poznato. Ovaj proizvođač iz Nove Gradiške ima 90-godišnju tradiciju, ali među ljubiteljima modernog dizajna tek se mora dokazati.

Zapostavljeni dizajn

Hrvati su ponosni na sirovinu kojom raspolažu u izobilju - slavonski hrast. No kod kupaca razmaženih ogromnom mogućnošću izbora, ukoliko proizvođači ne prate modne trendove, kvalitetna hrvatska hrastovina nema nikakvih izgleda. Dizajnere namještaja domaći proizvođači tretiraju poput izumrle vrste. Kažu kako nemaju novaca za njih.

Nenadani ministrovi miljenici

Ove je godine Sajam namještaja u Kölnu posjetio i ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Petar Čobanković. Sastao se s vodstvom Sajma, a jedna stvar koju je od njemačkih organizatora čuo, posebno ga je impresionirala. Mala zagrebačka tvtka Intera, koja na sajam nije došla u okviru zajedničke hrvatske ponude, ove je godine uspjela dobiti mjesto u elitnom paviljonu broj 11, a organizator je ministru njezin nastup očito lijepo ishvalio.

Kako objašnjava direktor Intere, Vladimir Mikić, on je znao da u Kölnu želi nastupiti isključivo u paviljonu 11. Tamo se okuplja njegova ciljna skupina - kupci u potrazi za namještajem izraženog dizajnerskog profila. Što je tražio to je i dobio. No sedmodnevni užitak da izlaže u društvu izabranih, njegovu će tvrtku stajti oko 25.000 eura.

Ja znam, ja hoću, ja mogu

Intera je mala firma, koja je prije petnaestak godina počela uvoziti talijanski namještaj. Njezin je direktor na jednom sajmu u Italiji upoznao mladi hrvatsko-austrijski dizajnerski trio koji djeluje pod imenom For use / Numen. I s njima pokrenuo posao proizvodnje vlastitog namještaja. Što se tiče visoke cijene koju treba platiti za vrhunske dizajnere, jedan od njih, Nikola Radeljković objašnjava kako je dogovor bio pomalo "partizanski": "Mi smo do sad donirali svoj dizajn i svoj angažman, shvaćajući da si to, ako bi komercijalno naplaćivali, Intera ne bi mogla priuštiti i da se cijeli taj projekt uopće ne bi mogao pokrenuti."

Bijeg od trupaca

Ministar Čobanković kaže kako je svojim posjetom Sajmu želio izvidjeti kako on može poduprijeti domaće proizvođače. Država je poticajnim mjerama spremna pomoći, jer drvna industrija postiže uspjehe u izvozu. Proizvođači parketa stvarno su na vrhu i to na svjetskoj razini. Sada bi se trebala iskazati i industrija namještaja. U hrvatskoj drvnoj industriji zaposleno je 50.000 ljudi. Brojke pokazuju kako promet svake godine zamjetno raste, a ovo je jedan od rijetkih sektora u kojem izvoz uvelike nadmašuje uvoz. U razmjeni s Njemačkom, Hrvatska izvozi 250 posto više no što uvozi. A ono što je je kod ove brojke najvažnije, radi se o izvozu gotovih proizvoda, jer kako ponosno ističe ministar Čobanković: "Hrvatski drvno-industrijski sektor više nije izvoznik trupaca i pilovne građe. Mi više ne izvozimo jeftin proizvod".