Ipak pošteni bankari
26. travnja 2016
Treba se nadati kako je ovo ipak bilo posljednje poglavlje prave sapunice koja najveću njemačku novčarsku instituciju, Deutsche Bank, potresa još od 2002. Naravno, riječ je o svojedobnom "predugačkom jeziku" tadašnjeg predsjednika uprave Deutsche Banka Rolfa Breuera o medijskom koncernu koji je izgradio Leo Kirch.
Podsjetimo: prvi čovjek Deutsche Banka je tada pred kamerom izjavio kako "prema svemu što se može vidjeti i čuti", banke "nisu spremne" dati novu pozajmicu Kirchovom medijskom carstvu. A tada je ono obuhvaćalo televizijske postaje Sat 1, ProSieben, Kabel 1, DSF, kanale DF1 i Premiere, filmsku kuću Constantin Film i onda još povrh toga učešće u izdavačkoj kući Axel Springer, da spomenemo samo neka od učešća. Naravno, sve je to vrijedilo "teške" milijarde, ali je Kirch Gruppe tada doista trebao svježeg novca.
A kad tako nešto kaže direktor Deutsche Banka, onda ostalim bankarima ne treba nacrtati na zidu da niti njima nije baš pametno pomagati Leu Kirchu. Jedva nekoliko tjedana nakon te kobne izjave direktora banke je Kirch Gruppe doista prijavila stečaj i dug od 6,5 milijardi eura.
Još je Leo Kirch započeo sudski postupak protiv Deutsche Banka, tvrdeći kako je ta indiskretna izjava bila uzrokom bankrota. Započelo je sudsko natezanje, jer to doista nije bilo lako utvrditi: Kirch Gruppe jest bila u teškoćama, ali u svakom slučaju se može reći da izjava Breuera nije odmogla propasti Kirchovog carstva. Leo Kirch je preminuo 2011., ali postupak su nastavili njegovi nasljednici. Tražili su 3,5 milijarde eura odštete i Deutsche Bank je dugo vremena odbijao svaku nagodbu.
Godine su prolazile i na koncu je Viši pokrajinski sud u Münchenu utvrdio kako je Breuerova izjava doista naštetila ugledu medijskoga koncerna i povjerio vještacima odluku, kolika odšteta treba biti. Konačno, 2014. Deutsche Bank je doista platio nasljednicima Kircha odštetu od 775 milijuna eura plus kamate, magazin Manager je izračunao da je to onda ispalo negdje oko 925 milijuna. Povrh toga su tu i troškovi suda i odvjetnika, što je opet bilo još par lijepih milijuna.
Tada već odavno bivši predsjednik uprave Deutsche Banka Rolf Breuer je ipak i osobno, od vlastitog novca svojoj bivšoj banci platio 3,2 milijuna eura kao odštetu za svoju neopreznu izjavu i štetu koju je Deutsche Bank trebao platiti. Ali niti to nije bio kraj sapunice.
S krivicom, ali bez krivaca
Jer ako je Deutsche Bank morao platiti odštetu za počinjenu štetu, u državnom odvjetništvu su se pitali - a gdje su krivci? Rolf Breuer je uporno tvrdio kako ništa nije znao i kako ništa nije rekao bilo kome u banci ili izvan nje što bi moglo dovesti do propasti medijskog carstva Lea Kircha. To su pred Višim pokrajinskim sudom uredno ponavljali i svi njegovi nasljednici, od Josefa Ackermanna pa do još uvijek drugog čovjeka Deutsche Banka, Jürgena Fitschena.
Dakle ako je banka platila odštetu, onda je tu riječ o kaznenom djelu posve druge vrste, ali ne manje težine: kaznenom djelu laganja pod prisegom pred sudom, dakle krivokletstvu i povrh toga ometanju pravosuđa međusobnim dogovaranjem što da kažu sudu.
I taj proces je sada trajao već više od jedne godine pred Pokrajinskim sudom u Münchenu. Predsjednik sudskog vijeća koje se bavilo ovim postupkom Peter Noll je i u obrazloženju priznao kako je isprva bilo doista osnova za sumnju da Breuer i Ackermann zaslužuju otići u zatvor, a za trenutnog direktora je odvjetništvo tražilo globu i uvjetnu kaznu. Jer i sud je morao konstatirati kako se pravni odjel Deutsche Banka "čudno" ponaša i kako je prije premetačine koja je provedena u središtu Deutsche Banka u Frankfurtu očito golema količina dokumenata "stavljena na stranu" da ne bi pala u ruke istražiteljima.
No kao što je sudac objasnio, ova teška optužba odvjetništva se pokazala kao jedan lik iz dječje bajke koji, što mu se više približavate umjesto da postaje sve veći, postaje sve manji. Na kraju je ispalo, što god da se u banci doista događalo, da državno odvjetništvo ipak nije uspjelo dokazati ključnu optužbu: da su se direktori Deutsche Banka dogovorili i svjesno lagali pred sudom kako bi banci uštedjeli isplatu odštete nasljednicima Kircha. A ako optužba to nije dokazala, sudu ne preostaje ništa drugo nego osloboditi osumnjičene od ovih optužbi.
Čini se da je, barem što se tiče sapunice s "prevelikom gubicom" Ralfa Breuera i u sporu Deutsche Banka s nasljednicima Lea Kircha ovom presudom doista došao već toliko željeni natpis The End pod tim skandalom. Na žalost, skandala koje potresaju Deutsche Bank ima i drugih, ali u konkretnom slučaju su i svi glavni protagonisti ili već mrtvi ili su u mirovini ili na pragu mirovine. To se odnosi i na Jürgena Fitschena: još otkako je na čelo Deutsche Banka došao John Cryan je rečeno kako će ga on "tek neko vrijeme" pratiti dok ne uđe u tajne ove novčarske kuće. To vrijeme istječe 19. svibnja ove godine.