Iran: Prva cyber-revolucija u povijesti
18. lipnja 2009Već danima iranska policija i "Revolucionarna garda" upadaju na sveučilišta i u studentske domove i iskaljuju svoj bijes na studentima, a skoro redovito i na kutijama računala iz kojih, kako vjeruju, prijeti ogromna opasnost. Ti gardisti i pristaše Ahmadinedžada su mahom seoski mladići koji su odrasli u sredinama gdje im glavni izvor informacija nije čak bila ni televizija, nego hodža petkom u džamiji. Ali Teheran, sa svojih gotovo osam milijuna stanovnika, nešto je posve drugo - tamošnji mladi već odavno znaju što su to internet, SMS i blog.
Čarobno sredstvo za pobunjenike
Osobito praktična za koordinaciju i organizaciju prosvjeda se pokazala platforma Twitter, svojevrsni "mikro-blog", ali koji nudi mogućnost komunikacije mobitela i računala preko kojih se može proslijediti poruka, na primjer o mjestu i vremenu okupljanja, tisućama drugih korisnika. Naravno da vlasti u Teheranu pokušavaju ugušiti tu komunikaciju - ali prosvjednicima u Iranu stiže pomoć iz doslovce čitavog svijeta. Mnogi prosvjednicima stavljaju na raspolaganje vlastite komunikacijske poslužitelje (proxy servers) u inozemstvu, kako bi zaobišli poslužitelje koje vlada može isključiti. Naći i isključiti te druge kanale - to je veoma težak posao. "To je otprilike kao da tražite iglu u plastu sijena, zapravo mnogo teže od toga", objašnjava Nitin Borwankar koji radi kao savjetnik za američku tvrtku komunikacijske tehnologije.
Nemogući zadatak snagama reda
Zato, iako je stranim novinarima zabranjen pristup prosvjedima a iranska televizija je u rukama vladinih podanika, iz Irana ne prestaju stizati vijesti i prizori prosvjeda. Ali cyber-saveznici u čitavom svijetu pomažu Irancima još i više: teoretski, policija može locirati korisnika koji je poslao neku informaciju. Zato na tisuće korisnika u čitavom svijetu svoja računala podešavaju adresom i odrednicama o vremenu, kao da su smješteni u Iranu. Čuvarima revolucije utoliko preostaje u čitavoj šumi informacija i korisnika, pronaći osobu koja doista i jest u Iranu - posao koji bi u očaj doveo i mnogo bolje opremljene službe sigurnosti na svijetu.
Obrana - ali i napad
Povrh toga, prijateljima u Iranu se šalju programi koji mogu razbiti blokade koje su postavili čuvari revolucije - ali i napasti računalni poslužitelji koje koriste pristaše Ahmadinedžada. Nakon napada će pak njihovi poslužitelji svojim korisnicima javiti grešku "denial od service" - usluga se uskraćuje. Jedini odgovor snaga sigurnosti može biti još samo isključivanje čitave mreže i interneta i mobilne telefonije. Ali to znači da bi se prekinula komunikacija vojske i policije, objašnjava Omid Memarian, Iranac koji zdušno pomaže svojim sunarodnjacima iako trenutno studira na uglednom sveučilištu Berkley u Kaliforniji. Konačno, podsjeća Memarian, internet je i zamišljen da izdrži i atomski rat pa tako postoji beskrajno mnogo mogućnosti da informacija dospije tamo gdje treba.
U toj prvoj cyber-revoluciji nisu samo Ahmadinedžad i Čuvari revolucije zatečeni mogućnostima novih tehnologija. I američka ministrica vanjskih poslova Hillary Clinton je priznala da zapravo "nema pojma" što je to Twitter, ali da joj "izgleda kako je to veoma važna stvar" i utoliko, naravno, podržava svaku vrstu slobodnog izražavanja. A bez obzira što će se dogoditi u Iranu slijedećih dana i tjedana - ni Iran, a niti jedno drugo društvo s razvijenim komunikacijskim sustavom teško da će opet potonuti u Srednji vijek jednoumlja.
Autor: G. Chapman AFP / A. Šubić
Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm