Iran: zaboravljeni u zatvoru

„Nikoga nije briga za njen slučaj“, kaže Tagi Rahmani o svojoj supruzi Narges Mohamadi, novinarki i aktivistici za ljudska prava. Ona je jedna od najpoznatijih političkih zatvorenica u Iranu. „Njena majka je, kad ju je posjetila u zatvoru, vidjela da ima krvave ruke i ozljede na tijelu. Ali liječnički nalazi nisu dani na uvid odvjetnicima“, priča nam Rahmani.

Njegova supruga je navodno 24. prosinca pretučena u zatvoru Evin u Teheranu i nasilno prebačena u drugi zatvor. To joj je bila kazna jer je među zatvorenicima pokrenula štrajk glađu u znak prosvjeda zato što je režim brutalno ugušio demonstracije na ulicama u studenome.

Mohamadi je iz zatvora napisala pismo o tome što joj se događa i njen suprug je sve objavio na društvenim mrežama. Zatvorska uprava demantira te navode, ali su u njih povjerovale dvije iranske parlamentarne zastupnice koje da parlament istraži taj slučaj. Pismo je izazvalo i bijes mnogih Iranaca koji prosvjeduju protiv režima.

Trumpova podrška prosvjedima

Već godinama se Mohamadi bori protiv samovolje, za neovisno pravosuđe i slobodu govora. Sredinom 2016. je osuđena na šesnaest godina zatvora. U jednom trenutku se činilo da će uprava zatvora biti pozvana na odgovornost, da je pritisak ulice preveliki čak i za klerikalno rukovodstvo u Teheranu.

No američki napad bespilotnom letjelicom u kojem je ubijen general Revolucionarne garde Kasim Sulejmani promijenio je sve. „Nije bitno koliki je postotak iranskog stanovništva izašao na ulice na sahranu Sulejmanija. Činjenica je da su oni ponovo osvojili ulicu. Ojačali su poziciju vjerskog vođe Alija Hameneija koji ne pristaje na dijalog s kritičarima“, kaže nam Rahmani. I ovaj politički novinar je u zatvoru proveo 14 godina. Danas živi u egzilu u Parizu.

Nakon što je iransko vodstvo priznalo da je „greškom" oborilo ukrajinski civilni zrakoplov, u subotu su se u Teheranu i drugim gradovima okupile stotine ljudi tražeći smjenu vlasti. Američki predsjednik Donald Trump ih je podržao i na Twitteru im se obratio na perzijskom jeziku.

Više od 300 ubijenih demonstranata

No nakon ubojstva generala Sulejmanija sada su na prvom mjestu „nacionalna sigurnost" i „samoobrana protiv neprijatelja". „SAD nas ne može baciti na koljena, pa čak i ako ubije naše junake", vikali su prosvjednici na generalovom pogrebu. Sada su zahtjevi demonstranata koji su izlazili na ulice proteklih mjeseci potisnuti u drugi plan. Oni su tražili osiguravanje radnih mjesta, bolji život, slobodu. Među njima je bio i 27-godišnji Pouja Bakhtiari koji je ubijen za vrijeme nedavnih nemira.

„Njegov otac je sada iza rešetaka", kaže nam njegova sestrična Bahman Sadegi. Naime, roditelji pokojnog mladića su pozvali građane da im se 26. prosinca pridruže na obilježavanju 40 dana od njegove smrti. Onda su članovi obitelji uhićeni. „Prošli tjedan su iz zatvora puštene majka, sestra i tetka, pod uvjetom da šute. Otac i ujak zadržani u zatvoru kao taoci", kaže Sadegi u razgovoru za DW.

Vlasti tvrde da su na demonstrante pucali „naoružani kontrarevolucionari" kako bi predstavili policiju i sigurnosne snage „u lošem svjetlu". Do danas nema službenog podatka o tome koliko je ljudi izgubilo živote na ulici. Prema računici Amnesty Internationala, smrtno su stradale najmanje 304 osobe, dok je više tisuća ljudi ranjeno.

„Iransko društvo je podijeljeno i sada mu, više nego ikad, trebaju oni koji znaju graditi mostove, koji pokušavaju poboljšati situaciju i založiti se za ljudska prava", kaže Tagi Rahmani i dodaje: „Borci za ljudska prava poput Narges Mohamadi su protiv rata i terora, jer znaju kakve posljedice to nasilje ima za društvo. No ti glasovi su sada pali u zaborav."