Irci ne bi popustili Grcima

Dublin, kvart Grand Canal Dock. Ovdje cijene nekretnina rastu još brže nego u ostatku zemlje. Na mjestu gdje je nekoć vladalo sivilo, danas dominiraju inovativna arhitektura, luksuzni apartmani i restorani. U ovom živahnom kvartu nalazi se i studio rock-skupine U2, a tu su i europske centrale Facebooka i Googlea.

Vidno blagostanje u "Silicon Docku" i stalni dotok investicija izgleda da potvrđuju ono što je nedavno objavio dnevni list "Irish Independent": “Mi više nismo PIIGS." Ova kratica koja neodoljivo podsjeća na "pig“ (engleski: svinja) nastala je prilikom nabrajanja prezaduženih europskih zemalja: Portugal, Italija, Irska, Grčka i Španjolska.

Ružna sjećanja

Irsku se doista ne može više tek tako uspoređivati s izmučenom Grčkom. „Trojka“, koju čine predstavnici Europske središnje banke (ESB), Europske komisije (EK) i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i koja je nadzirala provođenje grčkih reformi, danas je u Irskoj samo jedno ružno sjećanje. Stopa nezaposlenosti je opala s rekordnih 15 na jedanaest posto. Iako je emigracija akutan problem na zapadu i jugu zemlje, broj iseljenika snažno opada – sinkrono s porastom nacionalne ekonomije.

Irsku ipak još uvijek, kao i Grčku, muči težak, možda i pretežak teret: dugovi. Irska godišnje za podmirivanje dužničkih obveza izdvaja dva puta više nego što ulaže u svoju infrastrukturu. Sjećanja na svakidašnji život u kriznoj ekonomiji su još svježa, Irci vrlo dobro razumiju poteškoće Grka. U Dublinu su, baš kao i u Ateni, zbog programa sanacije, odnosno novih poreza i dadžbina, na ulice izašle tisuće demonstranata.

Grčka kao opomena

Od početka recesije Irska je sa svakim pogledom na Grčku popravljala raspoloženje. Grčka je Ircima bila podsjećanje da je sve moglo biti i puno gore. U irskim medijima postoji široki konsenzus oko toga da Grčka zaslužuje rasterećenje, ali vlada je izričito protiv dužničkih olakšica. Protekli tjedan je ministar financija Michael Noonan pred jednim parlamentarnim odborom izjavio da neće podržati otpis dugova a ni pokušaje izbacivanja Grčke iz euro-zone. Čini se da nova grčka vlada predlaže „nemoguće“ prijedloge s ciljem popunjavanja prijeteće financijske rupe, žali se Noonan.

Noonan i nije sasvim u krivu, prosuđuje Allan Gregory u svom antikvarijatu u centru Dublina. Trgovina knjigama je tijekom recesije bila nesiguran posao, a i danas je takav – bez obzira na gospodarski uzlet. Jak euro „poskupio“ je uvoz rijetkih knjiga iz Velike Britanije i SAD-a. Pogrešno je, kaže Gregory, nuditi Grcima posebnu regulaciju, kada su vremena za ljude poput njega i dalje teška: „Ukoliko bi Europska unija iz bilo kojeg razloga odlučila Grcima popustiti, Irci bi bili jako ljuti.“

Osjećaj (ne)sigurnosti

Seamas Coffey, profesor gospodarstva na Sveučilištu u Corku, dugo je vremena bio jedan od rijetkih koji su argumentirali da Irska, a i Grčka, nemaju pravo prebacivati odgovornost za vlastite greške na međunarodne organizacije. Odgovornost počinje kod kuće, smatra Coffey. Jedan od središnjih irskih problema je neodgovorna podjela kredita od strane banaka i nedovoljna regulacija financijskog tržišta. Problem nisu dugovi, koje Grčka ionako jedva da vraća, već „gospodarski sustav koji ne funkcionira“, tvrdi ovaj docent. „Grčkoj ne treba oprost dugova, nego kraj nesigurnosti, odnosno treba joj osjećaj sigurnosti, osjećaj koji upravo nastaje u Irskoj.“