IS i Al-Kaida su konkurencija u Libiji

DW: Sve više političara, poput Emmanuela Macrona ili Borisa Johnsona, nastoje posredovati između dvije vlade u Libiji – jedne s Fajis al-Sarrajem, druge s generalom Chalifom Haftarom. Sada se tzv. Islamska država (IS) ponovno učestalo pojavljuje u Libiji i vrši napade. Je li se IS u ovom trenutku svjesno odlučio za baš ovaj trenutak kako bi ometao približavanje dviju vlada?

Guido Steinberg: Ne vjerujem da je IS u trenutku u stanju razmišljati o velikim političkim potezima. Ta teroristička organizacija je, otkad je izgubila grad Sirt, snažno oslabila i mora se boriti za opstanak. I to ne samo protiv različitih paravojnih formacija i dvije vlade već i protiv skupina bliskih Al-Kaidi. Zato su ovi 'znakovi života' koje IS daje, indicija za to da organizacija svoje strukture na ovom području iznova gradi i pokušava postati bitan akter. Ciljevi takozvane Islamske države u ovom trenutku nisu previše ambiciozni.

Je li onda IS uopće ikad napustio Libiju ili je uvijek bio prisutan u toj zemlji kao neka vrsta „ćelija spavača"?

„Islamska država" nikad nije napustila Libiju. U prosincu 2016. izgubila je Sirt. To je bilo njezino glavno uporište nakon što se u ljeto 2015. morala povući iz Derne. No, i tada je bilo već jasno da je organizacija, doduše, poražena u gradu, ali da i dalje ima svoje ljude u zemlji. Također je bilo jasno da će se IS nakon reorganizacije opet pojaviti – barem u onom trenutku kad libijska država ne uspije postati stabilnija i izgraditi efektivnije sigurnosne snage. Tu skoro da nema napretka.

Na što se točno misli pod pojmom „reorganizacija"?

Imate jednu organizaciju koja je snažno fokusirana na područje Sirt i koja je tamo kontrolirala grad. Pola godine je bilo nejasno u kojoj će se mjeri takozvana Islamska država reorganizirati. Uočio sam da sada postaje aktivnija javno. Sada više nema strukture slične državnima već je jedna tipična teroristička organizacija 'iz podzemlja' – ali ipak povezana sa Sirijom i Irakom.

U Siriji i Iraku IS nikad nije uspio zauzeti gradove na obali. Koliko je područje Sirta na obali Libije za tu terorističku organizaciju značajno?

Vjerujem da je „Islamska država" igrom slučaja završila u Sirtu. Kad izgradite prisutnost u Libiji, u pravilu to radite na obali, jer se tamo nalaze svi važniji gradovi. Godine 2013., kad je „Islamska država" sebe još nazivala "ISIS”, veliki broj Libijaca joj se pridruživao u Siriji. Ta teroristička organizacija je tada veoma strateški reagirala tako što je tim Libijcima poručila: 'Vratite se u Libiju i gledajte ukoliko možete tamo izgraditi jedan ogranak.' To se nije dogodilo u Sirtu nego u Derni, jer je taj grad još od 90-ih bio najznačajnije uporište džihadista u Libiji. Upravo zato su se etablirali u Derni. U Sirtu je situacija nešto drukčija, jer je to rodni grad Muamera al-Gadafija – ali i tamo, premda manje jasno, primjećujemo isprepletenost starog režima i novih džihadista.

Kolika je danas opasnost od radikalizacije u Libiji?

Posljednjih godina može se vidjeti da su džihadisti prisutni tamo gdje su zemlje oslabljene ili uništene – bez obzira na lokalni potencijal radikalizacije u tom području. Mislim je najveći faktor politički vakuum u zemlji, kao i sukobi svih ostalih aktera. Potencijal radikalizacije u Libiji nije veći od onoga u drugim arapskim zemljama. Ono što, međutim, jeste veće je prostor za djelovanje nasilničkih skupina svih vrsta. Od toga profitira kako „Islamska država", tako i ostale paravojne formacije.

Profitira li zapravo i jedna od dvije vlade od ponovnog jačanja IS-a u Libiji?

Da. To im, ako ništa, može služiti kao argument. Vidimo da terorizam u cijeloj regiji – bilo pravi ili imaginarni terorizam, poput onoga Muslimanskog bratstva – služi kao važan argument onima koji se žele predstaviti kao snagatori. Tako je s Asadom u Siriji, Sisijem u Egiptu, a u Libiji s Haftarom. On profitira od toga, jer se brojni Libijci pitaju s kojim snagama će prijelazna vlada osigurati svoju moć, upravo u jednoj situaciji u kojoj se IS vraća, u kojoj imamo jaku Al-Kaidu i u kojoj paravojne formacije nisu pod kontrolom. To su sve dobri argumenti za nekoga poput Haftara koji se i sam reklamira s vlastitom vojnom karijerom i vizijom sebe kao snagatora.

Koliko „Islamska država" uopće može opet ojačati u Libiji?

IS je u razdoblju od 2015. do 2016. bio veoma jak. Imao je vjerojatno više od 5.000 članova. To je doista puno za jednu ipak malu organizaciju u jednoj zemlji u kojoj ne živi ni puno ljudi. Smatram da bi se IS mogao vratiti, ali da će mu sada biti teže osvajati gradove. Razlog leži u činjenici da su brojni akteri svjesni te opasnosti. U trenutku u kojem IS pokušava osvojiti teritorij, reagiraju Haftarove snage, Amerikanci i Francuzi. A i prijelazna vlada ima utjecaj na neke paravojne snage suprotstavljene IS-u. Tu su nadasve snage priklonjene Al-Kaidi i to je ono što je u Libiji interesantno: može se jasno vidjeti da IS, unatoč svojim snagama, nije dosad bio u stanju suprotstaviti se grupama okrenutima Al-Kaidi. To je u konačnici za IS puno veći problem negoli potezi drugih boraca. Tamo postoji jedno ograničeno 'tržište džihadista' i na tom tržištu IS konkurira s grupama odanima Al-Kaidi. Tu IS ima probleme u Libiji.

Guido Steinberg je stručnjak za Bliski istok i terorizam Zaklade znanost i politika u Berlinu. Od 2002. do 2005. bio je referent za pitanja međunarodnog terorizma u uredu kancelara.

Intervju vodila Diana Hodali.