Italija se suočava sa Srebrenicom

Tridesetak crno-bijelih fotografija posvećenih zločinu u Srebrenici talijanskog fotografa Alessandra Coccola, propraćenih tekstovima novinarke Simonette Di Zanutto prvi put postavljene su prije godinu dana u Udinama. Izložba od tada ne prestaje putovati po Italiji, a od srijede je otvorena u Sieni. Neke fotografije gotovo da su ogoljena dokumentaristika, dok su druge izraz osobnog doživljaja - ali bez ambicije autora da daju konačne odgovore na pitanja koja nameće srebrenički zločin. Autori kažu da im je cilj da oni koji u Italiji o tome ništa ne znaju, saznaju što se to prije 20 godina dogodilo na samo nekoliko stotina kilometara od njih, i da doprinesu tomu da se Srebrenica ne zaboravi i da ostane neka vrsta opomene i upozorenja.

„Traume i emotivni naboji su tako jaki na tom području, da bi najadekvatniji uvod u sve bio da se ostavi prazna stranica papira. Možda je potreban cijeli jedan život da bi se objasnilo koliko je duboko ono što tamo muči ljude, cijele obitelji i zajednice", napisao je u uvodom dijelu kataloga izložbe jedan od suradnika na projektu Leonardo Baratin.

Srebrenica je simbol

Fotografije su prije svega podsjećanje na zločin koji se u Srebrenici dogodilo u srpnju 1995. godine, ali i pokušaj da se predstavi ono što je bio nekada i što je život danas na cijelom području Bosne i Hercegovine.

„Naslov izložbe Around Srebrenica nije slučajan. Riječ „around" ukazuje na to da želimo objasniti sve ono što postoji oko Srebrenice, što se nje tiče. Ali ne samo u povijesnom ili geografskom smislu. Naslov ima simbolično značenje, htjeli smo pokazati da Srebrenica ima univerzalni smisao, da je simbol, jer se nasilje, nažalost kroz povijest stalno ponavlja. Važno nam je da i mladi shvate da je to aktualno, ali ne samo zato što se dogodilo prije ne tako mnogo godina, nego i zbog onoga što se danas događa u svijetu", kaže u razgovoru za DW Simonetta de Zanutto.

Ne zaboraviti da je BiH dio Evrope

O Srebrenici se u Italiji mora znati više, kaže povjesničar Simone Malavolti, sudionik u organizaciji izložbe u Firenzi. „Gotovo nitko u Italiji ne zna ništa o Srebrenici, pogotovo među mladima. Samo mali broj ljudi nešto zna, i to su oni koji su se iz nekog razloga zainteresirali za Balkan. Izložba je pokazala da su mnogi sudionici, kao i nastavnici zainteresirani kako bi shvatili što se tamo dogodilo. U našim udžbenicima o tome nema mnogo informacija. Kroz izložbu smo pokušali objasniti prije svega što se dogodilo u Srebrenici, ali i to da je bilo zločina na svim stranama. Zato tu ima i fotografija Srba koji oplakuju svoje bližnje. Mladi osjećaju da je važno znati da se dogodilo prije samo 20 godina, i to usred Europe, na sat-dva odavde. Pa Pariz je dalje! Moramo iznova ponavljati da je BiH u Europi - iako nije u EU-u, i to je samo jedan od razloga zbog kojih o Srebrenici ovdje moramo znati više".

Na Balkanu riječi kao kamenje

Izložbu između ostalog čine fotografije s obilježavanja srebreničkog zločina 11. jula 2015. godine. Tekst Simonette de Zanutti opisuje atmosferu koja je tog dana vladala u Potočarima - prisustvo ogromnog broja novinara, i dolazak aktualnog premijera Srbije Aleksandra Vučića. "Nitko nije zaboravio (Vučićevu prošlost) malo njih mu je to oprostilo. Ipak, pozitivno su ga primile Majke Srebrenice, iako je njegovo prisustvo za mnoge i dalje neprihvatljivo... Od sutradan, u narednih 364 dana, memorijalni centar ponovo je otvoren za posjete, ali bez gužve i bliceva fotoaparata. Hoće li to biti dovoljno da se krene na put ka zajedničkom sjećanju, koje priznaje i poštuje sjećanja svih?", napisala je ona.

U razgovoru za DW kaže da joj zadatak da prenese atmosferu iz Srebrenice i cijele BiH nimalo nije bio lak. "Poslije tog putovanja, toliko bogatog i toliko ispunjenog dojmovima, emotivnim nabojem, učinilo mi se da je gotovo obavezno da to opišem. Ali ispričati priču s putovanja u BiH je za mene bio vrlo težak zadatak. Na Balkanu su riječi kao kamenje. Teško ih je izabrati, da bi se opisalo ono što se tamo dogodilo".

Jedan zločin ne može biti opravdanje za neki drugi, ističu i Di Zanutro i Malavolti, a ključna stvar za pomirenje je pronaći snagu da se čuju i patnje „druge strane". „Suvremena BiH nije lišena nacionalizma. Vrlo je bitno da se svi saslušaju i da se razumije bol onog drugog. To je prvi korak. Onda se može izgraditi nešto bolje. Zato mislim da je važno izgraditi zajedničku povijest", ističe Malavolti.

Stječe se dojam da je kompleksnost Balkana, njegove povijesti i odnosa među narodima osjetio i Alessandro Coccolo, pa ne čudi njegova odluka da u svoju izložbu uvrsti i fotografiju na kojoj se vidi plakat s natpisom - „Teško bogu sa nama kakvi smo".

Prošlost opterećuje sadašnjost i budućnost

„U BiH za sada nema dovoljno perspektive za razvoj. Zbog toga su ljudi i dalje zatvoreni za glas drugih. U svim zemljama je tako - ako nema perspektive za razvoj, ljudi ostaju u prošlosti, i prošlost opterećuje i sadašnjost i budućnost. Naravno da sjećanje ima ogromnu važnost, ali mora se krenuti naprijed. Srebrenica je nekada bila predivno mjesto, sa sjajnim potencijalima. Prošlost se ne može i ne smije zaboraviti, ali treba učiniti napor i dati šansu za perspektivu i tog područja i cijele BiH", zaključuje Simonetta di Zanutto.