Izbjeglice kao vodiči u muzeju

Zoya Masud gestikulira, saginje se, odjednom se opet diže, maše glavom i – zrači! Mlada žena koristi cijelo svoje tijelo kako bi objasnila zašto tako fantastičnim smatra Sobu iz Aleppa, drvetom obloženu prostoriju iz jedne građanske kuće iz sirijskoga grada. Jedan bogati, kršćanski trgovac dao ju je oslikati uzorcima i figurama, prepuna je kršćanske i islamske simbolike. Danas je ta dragocjenost izložena u Muzeju za islamsku umjetnost u Berlinu. „To je primjer za mirni suživot religija“, kaže Masud, „i to je tako bilo prije 400 godina“.

Masud je jedna od 19 izbjeglica iz Sirije i Iraka koji su u Berlinu apsolvirali obuku za muzejske vodiče. "Multaka", tako Zaklada pruskog kulturnog blaga naziva svoj zanimljivi pilot-projekt, u okviru kojeg izbjeglice posjetitelje muzeja vode kroz vlastitu ili tuđu povijest.

„Ne želimo time reći da smo pronašli ultimativni recept za integraciju“, objašnjava predsjednik Zaklade Hermann Parzinger, "ali izbjeglice se ovako osjećaju jačima kroz obrazovanje i priznavanje njihovog kulturnog identiteta“. Cilj je, kaže on, poticanje tolerancije i hrabrosti za međusobno razumijevanje. Program financira Savezno ministarstvo obitelji.

"Djela su na sigurnom"

Oko Zoye Masud ovo su popodne uglavnom muškarci, ima i nekoliko žena. Pozorno slušaju što ona priča na arapskom.

Eyad Muhammadali na primjer, on je tek osam mjeseci u Njemačkoj i „sretan je zbog susreta s vlastitom kulturom“. Kao on, i Exad Dumereh potječe iz sirijskog Damaska. 33-godišnjak je došao vidjeti islamsko kulturno naslijeđe. Brojni tragovi islamske kulture čine ga „ponosnim“, ali i više od toga: „Umiruje me to da su djela ovdje sigurna i da ih bombe ne mogu uništiti.“

Neki od posjetitelja su pobjegli od bombardiranja, neki od terora „Islamske države“. Poput Basama Wahbeha, također Sirijca i diplomiranog inženjera. „Sviđa mi se obilazak“, kaže on s osmijehom na licu, „nakon ovoga želim obići i druge muzeje.“

Novi vodiči ne rade samo u Muzeju za islamsku umjetnost, aktivni su i u druge tri kuće na Berlinskom muzejskom otoku. "Multaka" želi pokazati „poveznice između zemlje podrijetla izbjeglica i zemlje koja ih je prihvatila. ‚Multa-ka‘ na arapskom znači ‚sastajalište‘.“

"Nisu sve izbjeglice dobre"

Već nekoliko mjeseci Bassam posjećuje tečajeve njemačkog. Htio bi što prije raditi u svojoj struci. Uopće ga nije iznenadilo ono što se dogodilo u novogodišnjoj noći u Kölnu. Napade na žene je doživio i u Egiptu gdje je proveo godinu dana. „Nisu sve izbjeglice dobre“, tako on komentira te događaje. Smatra posve normalnim da veliki broj izbjeglica unosi jaz u njemačko društvo. „Stranci nigdje u tuđini nisu dobrodošli!“

Srijedom se uvijek održavaju Multaka-obilasci. U tri tjedna na njima je sudjelovalo već 400 izbjeglica. U međuvremenu je grupa otišla dalje, prošli su pored mihraba (molitvenih niša) s juga Turske, pored izložaka čuvenih iskopina iz Samare i relikata pustinjskog dvorca u ranoislamskom Jordanu. Masud iz Sirije je studirala arhitekturu, a ne povijest umjetnosti i islamologiju. 28-godišnjakinju oduševljavaju eksponati kao oni iz palače iz Aleppa, i koje zbog toga želi pokazati svojim zemljacima. „Aleppo je bio otvoreni grad“, kaže zamišljeno, „kao danas Berlin.“