Izbjeglice u Etiopiji

James je zajedno s obitelji prije godinu dana pobjegao iz južnog Sudana. Jedan dio obitelji je tijekom bijega pobjegao prema Keniji. James je sa suprugom završio ovdje u Adis Abebi u isusovačkom samostanu. Obitelj je ponovno spojena prije nekoliko tjedana, James sad ostatak iz Kenije želi dovesti ovdje u glavni grad Etiopije. No to nije tako jednostavno.

Život bez rada je neizdrživ

„Vlada ovdje razmišlja samo o novcu. Uopće im nije stalo do izbjeglica“, kaže jedan izbjeglica iz Konga. On već preko pet godina boravi u Etiopiji. Iz Konga je pobjegao jer pripada jednoj nacionalnoj manjini koju se uvijek iznova progoni. Unatoč sigurnosti u Etiopiji ovaj 33-togodišnjak teško podnosi činjenicu da ne smije raditi. „Život ovdje je psihološko mučenje jer ne smijem raditi. To je beznadna situacija“, kaže ovaj došljak iz Konga. Među 660.000 izbjeglica koliko ih je zbrinula ova afrička država je i Guilain iz Gvineje. On vrijeme u Etiopiji krati glazbom. Njegov 11-člani band vježba u jednoj prostoriji jezuitskog samostana u Adis Abebi gdje izbjeglice uživaju zaštitu koju im ne pruža država. Guilian čeka na vizu za SAD kamo je prije dvije godine pobjegla njegova obitelj.

Sve ovdje tjera na odlazak dalje

Shewit je još 2011. pobjegao iz susjedne Eritreje i dobro zna da ovdje mlade ne čeka budućnost. „Što ćeš ovdje započeti ako ne smiješ raditi“, govori Shewit. U njegovoj domovni Eritreji je na snazi brutalna vojna hunta čiji kraj se ne nazire. Shewit s prezirom govori kako se njegova zemlja pretvorila u društvo u kojem svatko svakog špijunira. Ali, s obzirom na situaciju ne gaji mržnju prema ovim predstavnicima diktature: „Svatko se snalazi kako zna. Obitelj se mora nahraniti“, objašnjava i nastavlja u intimnijem tonu. Prisjeća se svoje 20-godišnje nećakinje koja je ostavila život na putu prema Etiopiji. O budućnosti u Etiopiji, iz koje samo mnogi bježe prema Zapadu, si ne stvara nikakve iluzije. „Već sam četiri godine ovdje, kakva budućnost me ovdje još čeka“, zaključuje.

San o Zapadu

Samravit također dolazi iz Eritreje, iz koje se također mnogi upućuju prema Zapadu. Studirala je englesku književnosti i završila novinarstvo i internetski dizajn. U međuvremenu je pronašla posao. Ali samo u krugu samostana gdje ostalim izbjeglicama predaje engleski. S onim što zaradi podržava svoju šestogodišnju kći. O životu u Etiopiji ima podijeljeno mišljenje: „ S jedne strane ovdje mogu slobodno izražavati svoju vjeru, ali s druge to ne znači mnogo ako nema perspektive“, kaže ova pripadnica pentekostalne crkve. Za nju, kao i za mnoge ostale 660.000 izbjeglica u Etiopiji, izlaz iz situacije leži na Zapadu. No put prema obećanoj zemlji je svakim danom sve teži.