Izložba «Grad ima oči» – svjetlosno «friziranje» građevinskih pročelja

Kuća me gleda. Kako, molim – kuća me gleda? Jest bogme, veliko oko promatra me s druge strane ulice, domiguje mi, a zatim opet odvraća pogled i nestaje. Na njegovom se mjestu pojavljuje lice čovjeka. Na sreću, ne radi se o halucinaciji, nego o dijelu izložbe «Grad ima oči», što se od konca studenog prošle godine prikazuje na Potsdamskome trgu u Berlinu. Iza staklenog pročelja nebodera s uredima postavljeno je 1 800 neonskih žarulja. Svaku od njih pojedinačno je moguće uključiti, isključiti ili joj podesiti jačinu svjetla. Uz pomoć tih 1 800 točaka nastaju slike – najprije lica i oči, a zatim su površinom potekla pitanja. Multimedijski umjetnik Jim Campbell trenutno prikazuje ljude u različitim pokretima i situacijama.

Razmišljanje o komunikaciji u arhitekturi

Da malo koji prolaznik svoj pogled uperuje prema gore Jana Edlera, koji je instalaciju postavio skupa sa svojim bratom Timom i njihovom zajedničkom tvrtkom «realities:united», ne smeta: «A kako bi to trebalo biti? Da mi zgrade oblažemo medijskim fasadama, a ljudi da odjednom počnu po vazdan buljiti u svoju okolinu? Mislim da nas ta predodžba ne vodi daleko. Mnogo je zanimljivije kada čovjek razmisli kako arhitektura u cjelini komunicira.»

«Svaka nam zgrada govori nešto o zbivanjima u njezinoj unutrašnjosti», tvrdi 35-godišnji Jan. «Često je dovoljno proći pokraj nje i pogledati je krajičkom oka. Isto je i s pročeljima koja prikazuju različite slike.»

Mješavina hitekture, dizajna i umjetničkog ateljea

Za Jana i Tima Edlera pročulo se najkasnije 2003. kada su pod naslovom «Bix» oblikovali fasadu Muzeja za modernu i suvremenu umjetnost u Grazu. Neobična zgrada izgleda poput velikog izobličenog mjehura koji se nadvio iznad staklenog atrija. Jan i Tim nazvali su je jednostavno «plastično jaje». Izvana je prekrivena s preko 1 100 ploča od akrila, ispod kojih su Jan i Tim Edler instalirali 930 žarulja. Braća su zapravo bila nadležna za razvoj digitalne tehnike u Umjetničkoj galeriji, pripovijeda Tim: «Tu ideju smo u ono vrijeme uspjeli ostvariti posve slučajno, jer smo mislili da je važno i da ova zgrada mora komunicirati prema vani. A izrada matrice uz pomoć neonskih žarulja je vrlo jeftina.»

Tehniku za projekte «Bix» i «Spots» braća su razvila u vlastitoj firmi uz podršku video DJ-a Johna de Krona. No, instalacije su tek jedan od brojnih poslova tvrtke «realities:united». 40-godišnjem Timu Edleru teško se odlučiti za jednu definiciju: «Na poslijetku, mi smo neka vrsta mješovite pojave između arhitekture, dizajna i umjetničkog ateljea. Zapravo već nekoliko godina nastojimo ostvariti projekte na tom području, koji većinom imaju neke veze s prostorom.»

Javni prostor kao nadahnuće

Da dvojica braće rado razmišljaju na nekonvencionalan način dokazuje i njihova pomična prozorska ležaljka za stanove bez balkona. Neobičan im je bio i projekt «Riječno kupalište» u kojemu je neiskorišteni rukavac rijeke Spree uz Muzejsku adu u Berlinu trebao biti pretvoren u javno kupalište s kabinama za presvlačenje, pojašnjava Jan Edler: «Glavni zahvat bilo bi dovođenje kakvoće vode na razinu kupališnog jezera uz primjenu vrlo jednostavnih sredstava, čime bi na ovom mjestu u središtu grada, snažno obilježenom reprezentativnim zgradama, nastalo područje za opuštanje i odmor te bi se tako uspostavila nova mješavina funkcija prostora.»

Naravno da među braćom dolazi i do prijepora. Predmet aktualne rasprave je podjela posla. Jer dok Tim na pola radnog vremena predaje na Umjetničkoj akademiji u Bremenu, Jan po cijele dane provodi u firmi: «Trenutno sam ja onaj koji mora organizirati većinu stvari da bi uopće funkcionirale, a Tim kao profesor samo ledbdi nad njima i obavlja nadzor.»

Nagrade su potvrda spoznajnog procesa

Za Tima, dvostrukog oca, i njegovu obitelj nastava na Akademiji predstavlja egzistencijalnu sigurnost koje bi se nerado odrekao. No, to bi se uskoro moglo promijeniti, jer poslovi tvrtke «realities:united» polako urađaju plodovima: za oblikovanje pročelja Umjetničkog paviljona u Grazu braća su do sada osvojila već nekoliko nagrada. Za Jana Edlera poglavito je dragocjena nagrada Hansa Schäfera za mlade arhitekte. Tim, pak, posebno cijeni nagradu «Zlatni čavao» Kluba umjetničkih direktora reklamnih agencija – udruge najkreativnijih glava Njemačke. «Lijepo je kada se za instalacije kao što su ‹Bix› i ‹Spots› zanimaju i ljudi izvan vlastite scene», kaže Tim za kojega su nagrade ujedno i potvrda spoznajnog procesa: «Dugo je potrajalo dok su ljudi počeli shvaćati zašto mi tvrdimo da je ono čime se bavimo arhitektura. Oni sada poimlju u čemu je važnost našeg posla i zbog čega je on bitan. Ljudi dugo nisu razumijeli što mi radimo, a možda nismo ni mi sami.»

Danas braća znaju što čine. Oni, naime, «friziraju» građevinske fasade. Za njih se taj posao ne razlikuje od rada ličioca odnosno – bolje rečeno – predstavlja njegov daljnji razvojni stupanj koji će već za koju godinu možda biti svakodnevna stvar.

Instalacija «Spots», odnosno njezin aktualni izložak «Grad ima oči», još se do 26. veljače može pogledati na Potsdamskome trgu u Berlinu. Daljnje izložbe uslijedit će na proljeće 2007. godine.