Između kolijevke i kolokvija

Pranje zubiju, priprema doručka, oblačenje…Dok se njezini kolege s fakulteta još polako razbuđuju, 27-godišnja Maria već je na putu prema dječjem vrtiću gdje svakoga dana ostavlja svog sina Hallmara. I njezin suprug je u sličnoj gužvi od ranog jutra. Njegov je pak zadatak jednogodišnju Kari odvesti u jaslice. Stres i jurnjava kojoj je ovaj mladi bračni par s Islanda izložen svakog dana, i nisu nešto o čemu su sanjali i što su očekivali dolaskom u Njemačku. Kada su prije tri godine stigli na Sveučilište Hannover, on kako bi ovdje doktorirao, a ona završila studij matematike, njihovom je sinu bilo svega tri godine. Tada su još vjerovali da su mnogi u Njemačkoj u sličnoj situaciji kao i oni. Međutim, to i nije tako.

Maria i njezin suprug zapravo i nisu egzotični primjerci studenata na njemačkim visokim školama. Prema najnovijim istraživanjima, strani studenti-roditelji, čine u oko 11 posto sveukupnog broja studenata na njemačkim fakultetima. I svi oni dijele sličnu ili istu sudbinu; svakodnevno balansiranje između fakulteta, predavanja, kućanskih poslova, brige za djecu, druženja s prijateljima, i to sve naravno bez podrške obitelji. Samim time, njima je pomoć izvana prijeko potrebna. „Potrebni su nam fakulteti na kojima će vladati atmosfera i kultura orijentirana obitelji i njihovim potrebama“, kaže Franak Ziegele, profesor u Osnabrücku i jedan od voditelja Centra za razvoj visokih škola u Güterslohenu.

Strani znanstvenici donose i nove vrijednosti

A jedan od načina kako bi ova kultura mogla izgledati pokazuje i projekt spomenutog centra, „Obitelj na visokim školama“ u kojem sudjeluje 12 njemačkih visokoškolskih ustanova. U sklopu projekta nisu samo osnovane jaslice i dječji vrtići već i veliki broj ponuda brige za djecu tijekom večernjih sati i vikenda. Osim toga, visoke škole koje sudjeluju na ovom projektu uvele su i studij na „pola radnog vremena“.

„Mnoge njemačke visoke škole su se u međuvremenu zainteresirale za naš projekt. Osim toga, dolaskom stranih znanstvenika i studenata primjećujemo i promjene po pitanju sustava vrijednosti na fakultetima. Mnogi od njih naime žele ujediniti obitelj i znanstvene karijere i ujedno pokazuju da je pri tome moguće imati i živjeti jedan ispunjen privatni život. Prije je to bilo drugačije. Prije se u Njemačkoj smatralo da oni koji se žele baviti znanošću da svom poslu moraju sve podrediti; sve svoje privatne potrebe…“objašnjava Ziegler.

Hitno potrebno – fleksibilnije ponude brige za djecu

I Maria s Islanda potvrđuje kako je u početku kada je stigla u Njemačku bila šokirana činjenicom koliko je teško dobiti slobodno mjesto za dijete u vrtiću. „Na Islandu je sve bilo drugačije i bolje organizirano. Primjerice, ovdje morate sami ići od vrtića do vrtića i tražiti mjesto. Na Islandu postoji centrala i ako se tamo javite, oni pronalaze mjesto“, kaže Maria. Pomoć je na kraju dobila od osoblja u vrtiću na fakultetu. „Njihova ponuda je bila vrlo fleksibilna. Uvijek sam spontano mogla dijete dovesti k njima. To je bilo super rješenje“, kaže ona. Zahvaljujući pomoći, njezin je studij na kraju trajao samo godinu dana duže od prosjeka. Trenutno piše magistarsku radnju i planira novi korak. „Želim s obitelji preseliti u Belgiju i tamo raditi na doktoratu. Mislim da će sve nekako funkcionirati“, kaže s optimizmom Maria.

A kako ovaj projekt ipak ne bi ostao nešto što su mogle iskusiti tek pojedine visoke škole, profesor Frank Ziegele se stoga nada da će se već u svibnju projektu „Obitelj na visokim školama“ priključiti još veći broj fakulteta i visokoškolskih ustanova. A to bi se po svemu sudeći, i moglo dogoditi.