Izumiranje knjižara

Male knjižare "iza ugla" gdje prodavač često zna više o literaturi nego neki profesor književnosti, i u Njemačkoj se već odavno moraju boriti za opstanak. Jer, prvi udarac je bilo okrupnjavanje i pobjedonosni pohod "velikih" lanaca, poput Thalie, Hugendubela, Weltbilda i koji imaju prave "robne kuće" knjiga u mnogim gradovima ove zemlje. Već tada je bilo da oko deset posto knjižara ostvaruje dvije trećine prometa u trgovini knjiga. Ali sad su i neki "veliki" morali početi zatvarati svoje filijale.

Jer i oni su ugroženi od trgovine putem interneta. Male, neovisne knjižare poput Bücher Bosch u Bonnu, su time već na rubu opstanka: "Internet je za nas velika promjena", priznaje Gabriele Schäfer koja vodi tu knjižaru, "jer se sve više knjiga naručuje na internetu."

Doduše, ta mogućnost postoji već dugo, ali Nijemci su dugo vremena oklijevali kupovati knjige preko interneta. Ali, kako bilježe u Burzovnoj udruzi njemačkih knjižara, to se naglo počelo mijenjati: prije desetak godina je još oko 4% knjiga bilo prodano preko interneta, danas je to oko 17%!

Ne internet, nego sasvim druge prednosti

I ova mala bonska knjižara ima vlastitu web-stranicu - kao i otprilike osamdesetak posto knjižara u Njemačkoj, ali vlasnica knjižare svjedoči da se time jedva mogu natjecati sa divovima kao što su na primjer Amazon. Uopće, male knjižare tako ostvaruju tek oko 1,5% svog prometa, tvrde u Udruzi, i internet time nije način kojim bi mogli opstati na tržištu.

Najveća prednost knjižara pred internetom jest i dalje veoma jednostavna činjenica: mnogi pravi knjigoljupci žele "zaviriti" u knjigu prije nego što je kupe, pročitati uvod i možda par rečenica u knjizi da bi vidjeli kako im knjiga "leži". Nerijetko onda, čak i ako ne kupe knjigu zbog koje su došli u knjižaru, kupe neku drugu koju su "slučajno" otkrili i privukla ih je omotom i najavljenim sadržajem.

Osobito kad je riječ o skupim knjigama - monografijama, knjigama fotografija - mnogi žele znati što kupuju. Čak i kad je riječ o kuharicama, iskusna domaćica (ili domaćin) će rado prije kupnje pročitati koji recept i vidjeti, da li je to doista nešto novo ili su to recepti gdje ćete morati provesti čitav dan u kuhinji, a da bi ishod još uvijek bio neizvjestan.

Mudar i dalekosežan zakon o cijeni knjiga

I Amazon doduše za neke naslove nudi "preview" nekoliko stranica odabrane knjige, ali to je tek jadan nadomjestak listanju u "pravoj" knjizi. Važna prednost za male knjižare je i njemački zakon kojim se određuje jedinstvena cijena knjiga: to znači da neka knjiga isto košta i u knjižari i na Amazonu - inače bi knjižarski giganti lako "slomili" male knjižare koje naručuju jedva desetak knjiga čak i nekog bestselera.

Ali najveća šansa za opstanak, smatra Marianne Giese koja u toj bonskoj knjižari prodaje knjige već više od trideset godina, jest činjenica što ona poznaje mnogo njihovih mušterija. I knjižare na internetu imaju baze podataka mušterija, ali "mi možemo pitati kako je baka i da li im se sviđala prošla knjiga koju su kupili." Ona je tu onda da im savjetuje kod slijedećeg naslova "i samo tako možemo preživjeti", slaže se njena šefica Gabriele Schäfer.

Ipak, ne preživljavaju svi. 1999. je bilo 4800 knjižara članica Burzovne udruge, prošle godine ih je bilo za više od četvrtinu manje, 3500. Problem jest i pomladak: prošle godine se javilo još samo ukupno 1.500 mladih koji su željeli naučiti biti knjižarima, četvrtina manje nego prije četiri godine.

Mladih manje, ali ostaju uporni

Jedna od upornih je i Helena Flenner. Sa njenih dvadesetak godina je svakako dio generacije koja jedva može zamisliti život bez mobitela i interneta, a ponekad kupuje i na portalima poput Amazona - ali nikad ne knjige. Zato se odlučila postati knjižarkom, jer je i ona uvjerena kako je to jedini "pravi" način kupiti knjigu koju je zanima ili koju se želi nekome pokloniti: "Poznajem sebe, poznajem moje prijatelje i obitelj i znam da mnogi drugi misle slično." Niti njena obitelj nije imala ništa protiv što je izabrala zvanje "koje odumire" jer su i oni uvjereni da to pristaje njenom karakteru.

Povrh toga, niti kada je riječ o poslovnim šansama, Helena Flenner ne misli da je sve izgubljeno. Osobito u većim gradovima je sve više "malih" knjižara koji se usredotočuju samo na jednu vrst knjiga - bilo da je riječ samo o "krimićima", knjižarama samo sa knjigama za omladinu ili specijaliziranim knjižarama za kuharice ili turističke vodiče. Oni se trude produbiti svoju ponudu i starijim izdanjima - i mnoge od takvih knjižara ne posluju loše.

Dodatni izazov za male knjižare su elektroničke knjige. I ova mala bonska knjižara nudi mušterijama i takve "virtualne" knjige baš kao i uređaje za njihovo čitanje, makar i dvadesetogodišnja Helena tvrdi kako ona neće tako nešto nikad uzeti u svoje ruke. Za nju, čitati knjigu znači i osjetiti je u rukama, a takav stav je još uvijek veoma raširen u Njemačkoj. Trenutno se niti tri posto knjiga ne prodaje u elektronskom izdanju - ali u Udruzi su uvjereni kako bi se to moglo promijeniti. Jer u SAD je udio elektronskih izdanja već gotovo 25%.

Vlasnica bonske knjižare, Gabriele Schäfer, ipak misli da će "nekako preživjeti". Tu knjižaru je osnovao njen djed, August Bosch prije 90 godina i svakako će se i njena trgovina knjigama morati promijeniti i prilagoditi vremenu. Ali kad je riječ o konkurenciji na svjetskoj mreži smatra da tu nisu samo ugrožene knjižare. Što to onda znači? Da ćemo u nekoj budućnosti onda sve kupovati preko interneta? "To znači da će sve trgovine imati problema. Ali to onda znači da će izumrijeti i gradovi, jer više neće biti trgovina koji bi ih održavali na životu."