"Ja sam špijunirao dobitnicu Nobelove nagrade"
10. prosinca 2009Radu Tinu je kao časnik zloglasne rumunjske tajne službe svojedobno bio zadužen za organiziranje represivnih mjera protiv ovogodišnje nobelovke. On je od 1985.-1989. bio zamjenik šefa Securitatea u okrugu Temeš i bio je zadužen za nadgledanje aktivnosti Herte Müller i drugih članova "Akcijske skupine Banat". Oni su bili privođeni, ispitivani, mjesecima su čamili u zatvoru, o njima su se širile glasine i laži - npr. da je Herta Müller i sama suradnica Ceausescuovog Securitatea.
Tinu u jednom intervjuu za rumunjski tisak priznaje da je u vrijeme komunističkog režima osobno instalirao prislušne uređaje u stan poznate spisateljice. U telefonskom razgovoru s Deutsche Welleom, on danas tvrdi da "...Herta Müller laže i pretjeruje tvrdnjama da je bila žrtva Securitatea", te da je "...književnica bila u stalnom kontaktu s jednim zapadnonjemačkim špijunom, tadašnjim kulturnim atašeom u Bukureštu".
Od špijuna do poslovnog čovjeka
Radu Tinu, bivši špijun, danas je uspješan poslovni čovjek - bavi se prodajom osiguranja u Temišvaru. U njegovom uredu visi fotografija Iona Antonescua, profašističkog rumunjskog diktatora iz vremena između dva svjetska rata, čovjeka koji je osobno odgovoran za holokaust u Rumunjskoj. Tinu je 60-godišnjak, koji kaže da ga je oduvijek fascinirala rumunjska elita - s puno moći u rukama i oslobođena etničkih kategorija:
"Tajne službe su nešto posebno, posvuda u svijetu su doista nešto posebno. Da mi je sad dvadeset godina opet bih se odlučio raditi za tajnu služu moje zemlje, to je doista izuzetno zanimljiv rad. Nikada se ne baviš istim poslom. Uvijek nešto čitaš, doznaješ novoga, pripremaš se...špijunaža nije posao za izbacivače u disko-klubovima!"
U romantičnom opisivanju špijunskih zadataka u diktaturi jednog komunističkog vodstva, Tinu naravno demantira da je bio dio jednog represivnog aparata: "Mnogi nas okrivljuju zbog rada u Securitateu. Ali ja sam samo poštivao tadašnje zakone. Ja ih nisam donosio! Samo sam ih morao primijeniti u praksi. U Securitateu sam radio za Rumunjsku, a ne za Ceausescua."
Svijet bez sumnji i dvobi...
Kao i gotovo svi bivši časnici Securitatea, Radu Tinu živi u svijetu u kojem nema mjesta sumnjama i dvojbama oko onoga što se dogodilo. O svojim žrtvama govori s mješavinom arogancije i prezira. Suosjeća samo sa - samim sobom! Naime, u prosincu 1989. je bio uhićen i dvije godine je proveo u zatvoru: "Možete li si samo zamisliti tu scenu? Ja, Radu Tinu, na kolodvoru u Temišvaru s lisicama na rukama! U društvu s opasnim zločincima?! Pa kako je to samo bilo moguće?"
Tinu priča da ga vlastita djeca nisu smjela posjetiti u zatvoru. I plače dok priča o tim danima. I već u idućoj rečenici dodaje da uopće ne razumije patnje ljudi koji su patili od represija Securitateovog aparata. U njegovom pogledu "visi" neizgovoreno pitanje: "Pa o kakvim patnjama uopće pričate?" I ponovno kaže da "...Securitate nije bio represivni aparat."
Pri kraju našeg susreta tvrdi da je "Rumunjskoj bilo bolje za vrijeme vladavine Ceausescua." "Nije bilo kriminala, nije se kralo, vladala je željezna ruka! A pogledajte što se sad događa: posvuda kaos i zločini! Rumunjska nije bila spremna za demokraciju. Pogledajte samo Temišvar, grad je nekada bio čist k´o suza, a danas? Posvuda smeće!"
Radu Tinu priznaje da je u svojoj "karijeri" pročitao sve knjige Herte Müller. O njezinom literarnom radu nema najbolje mišljenje. Radi se o vrlo niskoj kvaliteti, dodaje bivši špijun i kaže kako "...ona nije zaslužila Nobelovu nagradu."
Autor: Keno Verseck, Temišvar / sma
Odg. ur.: Željka Telišman